Tjedni retrovizor


Sve je manje u današnje vrijeme – od mobitela preko turističke potrošnje… A ni uvodi nisu kao što su nekad bili.
– Ovo mi je škola…
Dovraga, kafa je gorčila,
al’ taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem…
(Đorđe Balašević)

Ne znam je li se i divlji badem našao među svim mogućim okusima koji su se nudili na Festivalu kave koji se u Opatiji održao prošlog vikenda, ali taj detalj možda i nije tako važan. Ono što iz prve ruke mogu reći jest da je ta manifestacija izgledala jako lijepo u jutarnjim satima uz ispunjene kavane i terase, ali također da i dalje pati od istih boljki – ne nudi posjetiteljima ništa više od kave po nižim cijenama. I dok je očito to dovoljno da ispuni kafiće, jer ne pije se svakog dana kava po pet kuna, to mi više djeluje kao promotivna akcija koja bi se mogla održavati svakog vikenda, nego kao festival s glavom i repom.
Jer što s tim ljudima kad popiju svoju kavu i pojedu svoj dio trinaestmetarskog kolača? Gdje će otići, što će raditi, kako će se zabaviti? Sve dok oko te kave ne bude ispričana cjelovita priča, ovaj će Festival biti tek jedna crtica za zaborav, ugodno provedeno nedjeljno jutro i ništa više… Sve dok – da se izrazim ilustrativno – na zatvaranju Bob Dylan ne otpjeva ”one more cup of coffee for the road” ili barem Jurica Pađen ”što si u kavu stavila” – festival će i nakon šestog i sedmom i petnaestog izdanja ostati tamo gdje je bio i prije prvog, tek na poziciji dobre ideje s potencijalom…
Jer ako čitava Turistička zajednica sa svojim višemilijunskim budžetom napravi manje nego Ugostiteljska škola koja je bila u glavnom fokusu medija zbog doručka s olimpijcima i ministrom Jovanovićem i pokazala kako se dobro radi s malo para, nećemo daleko stići.
– Kalendari
Svibanj lista, sviba cvate
a u mraku dvoje stoji
lipanj ispod lipe stare
zagrljaje duge broji…
(Zlatni dukati)

Kastavska Turistička zajednica nedavno je izdala kalendar događanja za narednih dvanaest mjeseci. Znate li možda što će se u lipnju događati u Opatiji?
– Odlasci
Hej, odlazim.
Ne nadaj se, nema pomoći…
(Željko Bebek)

Nakon nedavne sjednice Vijeća oporba se pobunila zbog kritika koje su im upućene jer su napustili sjednicu. Kao, ne mogu oni raditi s ovakvim gradonačelnikom, svi njihovi prijedlozi se odbijaju, njihove manifestacije se krešu, a proračun je u banani…
E, pa – stvar je ovakva. Oporba nije ovdje da donosi odluke, osim ako se one ne odnose na njihovo sudjelovanje na sjednici. Izgubili su izbore, bez obzira na razliku, i teško mogu očekivati od pobjednika izborne utakmice da im kažu: ”okej, sada vi malo vodite stvar”. Naravno da demokracija nalaže uvažavanje mišljenja manjine, no – nažalost, to se mišljenje tijekom rasprave o proračunu nije niti moglo čuti.
Često oporba ističe kako iza nje stoje glasovi više od 40 posto građana izašlih na izbore, što je nezanemariv postotak, ali kao da zaboravljaju da ti glasovi ne obvezuju vlast da ih posluša jer zbog onih drugih pedeset i kusur posto glasova vladajući ipak imaju veći legitimitet pozivanja na biračko tijelo, već obvezuju upravo oporbu da se za te građane bori.
Pa ako vlast ne sluša njihove primjedbe, neka ih unesu u zapisnik i prenesu ljudima, koji su u konačnici jedini mjerodavni reći što je pravo, a što krivo… I kada stvari krenu ukrivo, a u Opatiji su ukrivo krenule još odavno, da se imaju na što pozvati i reći – ”upozorili smo vas, a niste nas slušali”. To još od ove oporbe nismo uspjeli vidjeti.
Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net