Tjedni retrovizor


O, zdravo, kako ste? Vidim, spremate se za sutrašnju proslavu Prvog maja, za roštilj (tko ima para za meso) ili besplatni grah (tko nema para za meso)… Možda poslijepodne uleti i kakva šetnjica uz more ili u šumi, ležerno branje šparoga ili đir biciklom… Uostalom, ovo sunčano vrijeme treba svakako iskoristiti…
Da, danas je neobično lijep dan, pa hajde da vidimo dal’ vam ga mogu razjebati. Samo hrabro naprijed….
– Ja nisam kruzer, o naprotiv…
These moments we’re left with
May you always remember
These moments are shared by few
There’s wind in our hair
And there’s water in our shoes
Honey, it’s been a lovely cruise.
(Jimmy Buffet)

Jednom kad se na Gradskom vijeću povela žestoka rasprava o tome kada i koliko kruzera dolazi u Opatiju, pita me kolega što mi uopće imamo od tih kruzera? Eto što imamo – foto vijesti. To je otprilike jedino za što možemo iskoristiti ove ”ploveće hotele”, jer u Opatiji, izgleda, ne možemo zaraditi niti dvije kune od njihove nužde, budući da su svi zahodi zatvoreni ili pokvareni…
Doduše, nije ni foto-vijest mala stvar, jer i to je promocija ovog grada i njegove turističke ponude, budući da netko možda i pomisli: ”ako su ovi super-bogati ljudi došli u Opatiju, onda mora da ona ipak nešto vrijedi kao destinacija”. Ne znajući da super-bogati Opatiju neće niti vidjeti, osim s morske strane, jer odmah po iskrcaju sa svojih luksuznih brodova piče dalje za Mošćenice, Istru, Gorski kotar…
– Prisilno dioničarstvo
Greed is good.
(Gordon Gekko)

Evo nam još jedne presude oko Liburnia Riviera Hotela, vjerojatno tek druge u nizu koji će Opatiji donijeti milijunske troškove. Međutim, koliko god se gradska vlast žestila na male dioničare, tvrdeći da su oni neke lokalizirane varijante anti-junaka iz Stoneova hita ”Wall Street”, treba znati da mali dioničari nisu najveći negativci u ovoj priči. Jednako kao što dionice Liburnia Riviera Hotela nisu najveći opatijski problem, iako to možda trenutačno tako izgleda.
Najveći opatijski problem je sustavno zapuštanje turističkog i gospodarskog razvoja koje se događa već desetljećima, perpetuirano zapošljavanjem stranačkih kadrova i loših menadžera bez imalo kreativnosti na najodgovornija mjesta, te potpuni izostanak bilo kakve osobne ili moralne odgovornosti čelništva Grada za smjer u kojem ga vode. Taj začarani krug vjerojatno se neće prekinuti sve dok ne tresnemo o tvrdi pod.
Stoga čitava ova priča oko bankrota Opatije možda ima i pozitivnu stranu. Jer, koliko god to grubo zvučalo, sve mi se više čini da je metoda ”spali sve i gradi ponovo” jedina koja može ovaj grad izvući iz duboke (kreativne, gospodarske, turističke…) krize u koju je zapao.
– Ima jedna uska cesta…
Dolga dolga je cesta
Od mesta do mesta.
Dolga, dolga je reka
Od človeka do človeka.
(Vlado Kreslin)

Zabavne stvari događaju se ”iza pozornice” sjednica Gradskog vijeća, pa kad su tako vijećnici raspravljali o potrebi da se prošire opatijske ceste na neku mjeru primjerenu današnjem prometu, kako posjetitelji turističkog naselja na Travičićima ne bi svojim ”Hummerima” izguravali vozila ”lokalaca” s puteva, na ”galeriji” se povela još žustrija i zanimljivija rasprava.
Osnovna teza bila je – što će se prije dogoditi: proširenje opatijskih cestica na pristojne širine ili uvođenje ”letećih automobila” u masovnu upotrebu?
Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net