Tjedni retrovizor

Još jedan tjedan ispunjen događnjima, među kojima smo one najvažnije izdvojili, opremili neobičnim naslovima i neprikladnim stihovima te obezvrijedili prostačkim komentarima…

Provjerite!

– Bili su naj, naj, naj…

Pozovi me na kafu sada
ako si tužna ili sama
došao bih da te čuvam
jer znam da te plaši tama.
(Indexi)

Kažu da čovjek ne žali za stvarima koje je napravio, nego za onima koje je propustio – a upravo jer sam propustio poslušati koncert Indexa i prijatelja. No dobro, nadam se da ću u sljedećih 50 godina, dok ne dosegnu ”starost” lovranskog Pihalnega orkestra (vidi dolje), ponovo dobiti priliku da čujem neke od njihovih besmrtnih stvari.

– Aj kaunt: Uan tjurist, tu tjurist, fri tjurist…

Ima jedan broj
A djeljiv je sa pet,
U nizu brojeva
Djeljivih sa šest.

Svaki novi broj
Podjeljen sa sedam
Umanjen za tri
Pomnožen sa pet.
(Mance)

Ovo dodavanje kuglica na našem turističkom abakusu, koje je ljetna razbibriga svih turističkih zajednica – od lokalnih do nacionalne središnjice – podsjeća me na aktivnosti lika Count Countula iz Ulice Sezam, zaluđenog brojkama. Taj je (krpeni) čovjek mogao prebrojiti baš sve – lopte na cesti, šišmiše u zamku, cigle u zidu, a svojom fantastično-arhaičnom pojavom izvrsno bi se uklopio među naše turističke radnike, jer ionako su svi zaostali u vremenu u kojemu su plaštevi bili modni dodatak broj jedan za gospodu. Ako ništa, barem bi dodao veliku dozu atraktivnosti suhoparnim računskim operacijama koje svakodnevno provode kirurzi zaduženi za seciranje sezonske slike – da se posjedne kraj rampe u Pasjaku i krene redom: ”Aj kaunt: Uan tjurist, tu tjurist, fri tjurist… Aj kaunt! For tjurist, fajv tjurist”…

Strah me jedino da je ovo krpeno čudovište prekvalificirano za neko mjesto u turističkom sektoru, s obzirom da ima više od dva stoljeća iskustva u brojenju stvari (Aj kaunt: uan senturi, tu senturi) dok samo rijetki naši turistički djelatnici imaju više od 80 godina staža, dok ih je većina zaposlena tek u razdoblju između kraja 2. svjetskog rata i izgradnje hotela Ambasador… Ali to su detalji – bitne su brojke! A brojke kažu – aj kaunt: uan zatvoreni lokal, tu zatvorenih lokala, fri zatvorenih lokala, for…

– Lupa bubanj, zveči zvečka…

Šaren dan k’o Disneyland
samo tebi svira bend
ti ostvari svaki san,
danas samo tvoj je dan…
(Fantomi)

Kad smo već krenuli u brojke, šteta bi bilo ne spomenuti veliki jubilej Puhačkog orkestra Lovran, koji ove godine slavi 100 godina postojanja, a nedavno su imali i rođendansku proslavu na kojoj su im svi poželjeli da ”zduraju još barem toliko”. Lovran je, valjda, posebno mjesto, jer izgleda mi da u njemu ima više glazbenika nego stanovnika – svaka kuća ima svoj ”kućni bend”, a svaki bend svoju je ”klicu razvoja” pokupio u ”pleh-muzike” (zato lovranski kraj ima više trubača nego konvencija obožavatelja Louisa Armstronga). Strah me i pomisliti kako će taj glazbeni razvoj izgledati za još sto let…

Davor Žic / Liburnija.net

error: Content is protected !!