Tjedni retrovizor
Uhodao nam se ljetni ritam, da nije ovakvih vrućina čovjeku bi skoro došlo žao što ljetna sezona ide polako svome kraju… Koračamo prema drugoj polovici kolovoza, eto je preksutra – stiže s Velom Gospom – a nakon toga ljeta će nam biti sve manje. Zato valja iskoristiti njegove posljednje trzaje, posjetiti sve što se oko nas događa, a što nije već ”prohujalo s vikendom”, onim prošlim, najnatrpanijim događajima…
– Lepo belo mleko
A onda shvatih, na prepad…
Da te volim, ko nekad…
Vreme samo raspiruje plam?
U meni “miholjsko leto”…
To prkosno sunce pred zimu..
(Đorđe Balašević)
Pojavi se uvijek kod gostovanja Đorđa Balaševića ili nekog drugog glazbenika iz susjednih nam saveznih republika ”bivše države” dio onih koji izvlače na svjetlo dana mračne misli o kromosomima koji nisu dovoljno ”kiflasti” da bi bili ”naši” (inače, kifla je također ”stranjska” pa ako već stremimo zapadu možda da ”gastronomski oblik” naše domaje imenujemo ”croissantom”, kako nas je već nazivao George Bush.
No, čini mi se da bi ovo naše podneblje moglo biti puno receptivnije prema Đoletovim stihovima, tim više što kad ih vidiš napisane ne znaš jesu li na ”domaćen” ili ”domačem”: tu je ”leto”, ”belo” i slične ekavske varijante u kojima samo naglasak ”na krivom slogu” razlikuje ”naše od njihovih”. I još da zaključimo – da u inat svima koji ”Čavoglave” na svoju ”plejlistu” stavljaju na uštrb ”Ćaletove pesme” samo je jedan od dvojice glazbenika snimio dirljivu antiratnu baladu posvećenu Vukovaru. A taj ime nije posudio od poluautomatske puške…
– Deja nešto
Hotel, ne podnosim.
Hotel, motel mrzim.
Hotel, motel i ovu ljubav…
Hotel, motel.
(Bijelo dugme)
Možda i jest opravdana briga MO Ičići oko izgradnje ”hotelskog mastodonta” na lokaciji Triestine, ali kad sam čitao ovaj tekst, doživio sam ga kao ”roman s ključem”. A za njegovo otključavanje dovoljno je zamijeniti ”hotel” rječju ”marina”.
Pa bi to išlo onda otprilike ovako:
”Ne podržavamo izgradnju marine. Opatija već ima previše marina, a premalo vanpansionskog smještaja. Plaža Ičići nema dovoljno kapaciteta za prihvat povećanog broja ljudi, a privatnom smještaju bi ovako bio zadan još jedan udarac. Osim toga, takav mastodont sigurno se ne bi uklopio u okoliš niti ima podršku lokalnog stanovništva. Ovaj prostor mora ostati u svakom pogledu dio Ičića i prostor za Ičićane”…
Zvuči pomalo kao ”deja entendu” ili – već čujeno…
– Inovacija dr. Hoa
We are old
We are cheap
Take our teeth out
When we sleep
Got no friends
Bad eyesight
Feel like shite
(The Sirehorses / Doofergrass)
Dvije turističke vijesti pojavile su se u zadnje vrijeme, a zvuče pomalo u koliziji jedna s drugom. Prva kaže da najveći broj opatijskih gostiju stiže iz generacije 60+, a druga kaže da su diljem grada postavljeni QR kodovi kojima su označene turističke lokacije. Zašto su te dvije vijesti u koliziji? Pa, ne znam – ima li vaša nona smartphone? Surfa li svakodnevno internetom? Zna li se služiti integriranom kamerom? Kad bismo se htjeli prilagoditi našoj ciljanoj klijenteli, bolje bi bilo da smo naše najznačajnije atrakcije označili VELIKIM TISKANIM SLOVIMA…
A takvu akciju mogle bi pratiti i druge u sličnom tonu. Znate li za gradove koji omogućavaju korištenje gradskih bicikla, koje uzmete, provozate i vratite na neku od lokacija gdje su smješteni. E, pa Opatija bi mogla biti prvi grad u Europi s besplatnim, gradskim hodalicama. Umorni ste? Bole vas noge? Ali baš želite vidjeti što to piše VELIKIM TISKANIM SLOVIMA dvjestotinjak metara dalje? Rješenje je na dohvat ruke – iskoristite jednu od naših gradskih hodalica, i vaša jutarnja šetnja neće imati ograničenja…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net