Tjedni retrovizor

Kad bi uzrečica ”kol’ko para, tol’ko muzike” bila točna, sviralo bi se liburnijskim ulicama čitave jeseni, jer kreću projekti vrijedni cirka 150 milijuna kuna, koji se uglavnom tiču instalacija i cestogradnje. I to je dobro, osim za sve ljude koji će u sljedećih godinu dana negdje morati ići…

No, jedno ipak ne razumijem. Zašto svi insistiraju na tome da ta ulaganja zovu gospodarskim ili razvojnim investicijama? Jer, nekako, kad čovjek investira novac, očekuje da mu se on na neki način vraća. Inače bi se svako trošenje para zvalo investicijom – kao, ideš sa mnom do ”Surfa” investirat deset kuna u pivu? O tome više u sljedećoj temi, a u onim ostalima, o nečemu drugome…

– Radni ritam

Delan, delan, delan
Celi dan i noć!
Ki mi ne veruje,
more zmanun poć…
(Autor mi i dalje nepoznat)

Velike investicije! Razvojni projekti! Pokrenuto zapošljavanje! Uloženo 90 milijuna kuna! O, kako dobro zvuči kad se na tiskovnim konferencijama licitira takvim brojkama, apstraktnim sintagmama i kompjuterskim simulacijama… A što to sve uopće znači? Dakle, jedina činjenica, od koje su političari izgradili priču o velikim razvojnim projektima i potaknutom zapošljavanju, jest ta da će se od ove jeseni na opatijskom području uložiti 90 milijuna kuna. Istina, to je velik iznos, koji gradski proračun nikad ne bi mogao podnijeti (osim u slučaju izgradnje sportske dvorane) pa najveći dio te love stiže iz državnih institucija i javnih firmi. Znači, u ovom slučaju Grad Opatija je samo ”konduit” love.

A što se zapravo gradi? Kanalizacija, vodoopskrba, ceste… Koji će od tih projekata omogućiti najavljeno ”osiguravanje zapošljavanja” i stvaranje ”zamašnjaka ekonomskoj spirali kraja”? Nijedan. Jedina ekonomska spirala u Opatiji vodi prema dolje, a sasvim je sigurno da je novi sloj asfalta na Novoj cesti neće preokrenuti. Ili, možda griješim? Možda će se ljudi doista zaposliti na nekom od desetak projekata koji kreću u izgradnju ove jeseni? Da vidimo – imamo rotor na Kuku, nastavak izgradnje kanalizacije, POS-ovi stanovi, popravljanje ”šahtenštrase”, uređenje lučica… Sve redom vrijedni projekti, koji ipak neće zaposliti apsolutno nikoga. Ili da se izrazimo figurativno – vaše fekalije brže će stići do mora, vaš auto lakše će doći do Lovrana, ali vaše traženje novog posla neće biti niti brže niti lakše…

Postoje samo dva projekta koja se trenutačno odvijaju u Opatiji, a koji bi mogli zaposliti ljude, i to možda sve skupa njih par desetaka. Jedan je dvorana na Lipovici, ali tu će ljude zapošljavati privatnici kada (ako?) iznajme tamošnje prostore, isto kao što će se garaža na Slatini i ljudi koji u tom zdanju budu zaposleni financirati privatnim kešom.

– U zadnji čas…

There’s no time for us…
(Queen)

Strah od starenja izaziva različite rekacije, pa nije neobično da ljudi svjesni prolaznosti života pokušavaju zaustaviti vrijeme. No, ponekad sulude akcije pojedinaca društvo (javnost/mediji) čita kao poruke upućene od strane čitave grupe, ili kolektiva (u ovom slučaju navijačkog) kojoj se na temelju tih (pogrešno?) pripisanih poruka dijagnosticira nasilničko ponašanje, konačan rezultat svega je stanje nazvano ”moralnom panikom”. A kako se taj skok od pojedinačne akcije do kolektivne dijagnoze može činiti tek uz pomoć stereotipa, koji su sami po sebi teško razumljivi i onima koji ih koriste, tako dobivamo vrlo zanimljive rezultate koji govore jedno, a poručuju nešto sasvim drugo. Najbanalniji primjer te višestrukosti značenja koja ne ovisi ni o autoru ni o primatelju neke poruke, jest korištenje riječi ”kulturocid” u medijskim izvještavanjima o ”zločinu nad lovranskim tornjem”.

Naime, kulturocid u svojoj definiciji podrazumijeva sustavno uništavanje spomenika kulture ili nekih drugih kulturnih znamenja, dakle nešto više od jedne pijane ”geste” i nešto što uključuje ozbiljnu namjeru ili predumišljaj. S druge strane, u svom doslovnom prijevodu, kad se spoje riječi kultura i latinska riječ ”cedere” (ubijati ili sjeći) onda dobivamo značenje ”ubojstvo kulture”. Koje može biti i ”na mah”.

Dakle, umjesto ideja o vandalskim nasrtajima navijačkog bijesa na sve što je narodu sveto (recimo, kulturu kao cjelovit pojam), mediji su o ovom događaju trebali izvjestiti rečenicom ”pijan pucao i ubio kulturu metkom među kazaljke. Djelovanje u samoobrani isključeno”.

– Evribadi na livadi

Raste trava zelena,
zelena, zelena…
(Severina)

U isti koš s kulturocidom upada i ekocid, koji je u liburnijskom slučaju puno primjenjiviji pojam. Zato, izađite na livade i u šume, uživajte u prirodi i udišite svjež zrak.

Dok još možete…

Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

6 years ago

Tjedni retrovizor

11 years ago
error: Content is protected !!