ERSTE AD

Tjedni retrovizor

Evo nas ponovo, nakon dvostruke nedjelje, kako to obično biva kada praznik pada na ponedjeljak, s tjednim se retrovizorom družimo u utorak. A ovog utorka, imamo tri stare vijesti i tri nova komentara.

Samo polako naprijed…

– Kako to mislite, plaća?

And I said I need dollar dollar,
a dollar is what I need.
And if I share with you my story
would you share your dollar with me?
(Aloe Blacc)

Čuj ti ove radnike. U vremenu kad stotine i tisuće Hrvata svakodnevno ostaju bez posla, oni – sretni i zaposleni, kukaju jer ne dobivaju plaću. Umjesto da budu sretni što imaju radno mjesto, oni bi još da ih čovjek i plati. Pa da ne povjeruješ.

I još su spremni blokirati izgradnju dvorane, samo zato što imaju rate kredita i gladne obitelji. Teško našem četrdesetogodišnjem snu u sukobu sa surovom realnošću…

– Bela nedeja, črno vino…

Bela nedeja, beli dan,
Homo si na samanj,
Na Forticu na belicu…
(Narodna, valjda)

Kao klincu, Bela nedeja bila mi je uvijek poseban dan – jedina fešta dovoljno malo udaljena od moga doma, da bih se mogao na nju dovući pješke, razgledati štandove s onim plastičnim igračkama iz Kine, spiskati sve pare koje sam imao na slatkiše, otkotrljati se doma i uz malo sreće, ne povraćati nakon što popusti šećerna groznica.

Kao nešto malo više odraslome, Bela nedeja još uvijek mi je poseban dan. Jedna od rijetkih fešti dovoljno malo udaljenih od moga doma da se na nju mogu dovući pješke, razgledati štandove s medicom i belicom, spiskati sve pare na alkohol, otkotrljati se doma i, uz malo sreće, ne povraćati nakon što popusti pijanstvo.

– Gotovo je, gotovo

This is the end
My only friend, the end
Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end…
(The Doors)

Nakon par mjeseci čekanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, čiji se akronim HANFA često u negativnom kontekstu zadnjih godina spominjao na sjednicama liburnijskih upravnih tijela, ali i lokalnim druženjima po oštarijama, obustavila je postupak utvrđivanja obveze o preuzimanju Liburnia Riviera Hotela. Time su liburnijske jedinice lokalne samouprave, što bi se ribičkim žargonom reklo, konačno ”skinute s udice”.

I sada moraju pokazati da nešto ipak i mogu napraviti s tih 25 plus jedan posto, inače će (stišanu) euforiju nakon konačnog rasplitanja ovog Gordijskog čvora, zamijeniti (glasno?) razočaranje svih onih građana koji su godinama navijali za njihovu pobjedu.

Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

11 years ago

Tjedni retrovizor

2 years ago
error: Content is protected !!