Tjedni retrovizor

Tu je negdje trebao stići i uvod, ali je zapeo negdje u prometu pa ćemo krenuti bez njega.

– Puna usta Pusta

O-Pust-i se i uživaj!
Nemoj da nam sada
Kvariš doživljaj.
(Tutti Frutti)

Da, imamo i Tutti Frutti u svojoj glazbenoj kolekciji. Ne, nije nas sram zbog toga. Osim toga, doista nema toliko originalnih pjesama o Pustu da se pokriju sve ove manifestacije koje se pod njegovom kapom održavaju na liburnijskom području – među kojima se svake godine istakne neka nova, originalna i potpuno opičena, kao KukAlka.

A ako nakon spaljivanja onih koji su krivi za sve (ne, nisam mislio na novinare) osjetite neki manjak materijala na ovim stranicama, to je zato što će ekipa koja se ”upregnula prekovremeno” kako bi vam donijela sve one video-galerije i 32.897 (broj je odokativan) fotografija podijeljenih u hrpetinu fotogalerija spavati negdje do Uskrsa

– Povratak opisanog

Guess who’s back…
Back again…
(Eminem)

Tiskovna konferencija županijske organizacije SDP-a održana krajem prošlog tjedna dala je priliku da otvorimo jednu temu koju smo nakratko zanemarili tijekom Pusta – lokalne izbore, točnije, bitku za poziciju župana. Imamo ove godine jedinstvenu situaciju da se u borbi za ovu fotelju nalaze dva stanovnika Liburnije – opatijski SDP-ovac Zlatko Komadina, te (novopečeni) matuljski PGS-ovac Amir Muzur, pa ako HDZ kandidira recimo Ratka Salomona, a u čitavu priču upadne i neki nezavisni kandidat (Ernie Gigante Dešković?) s ovih prostora, veselju nikad kraja.

Inače, Komadina je u igri za poziciju župana još otkako je prestao biti ministar, a Muzur se uključio tek nedavno, iako bi daleko zabavnije bilo da je kampanju otpočeo krajem listopada, na Noć vještica, što je u (američkoj) pučkoj kulturi uobičajeno vrijeme kada se podižu mrtvi…

No, čini se da SDP ne misli da je Muzurova kampanja samo dobra zajebancija koju su PGS-ovci osmislili da im se ”uvuku u glavu”, već su se na njega obrušili teškom artiljerijom. Ironično je da što više govore o tome da PGS-ov kandidat nema šansi, to mu više te iste šanse stvaraju, jer ispada da SDP-ovci više vjeruju u Muzurove mogućnosti da ugrozi njihovog kandidata nego što to vjeruje ijedan razuman promatrač, pa možda i Muzur sam.

Prvo ga je Zlatko Komadina nespretno nazvao lešinarem (te u tom kontekstu sebe metaforički proglasio lešinom), a zatim je na tiskovnoj konferenciji Erik Fabijanić ustvrdio da će Muzur dovesti HDZ na vlast u županiji, što je jednostavno nepotrebno jer je HDZ u Rijeci i Županiji u totalnom rasulu i za SDP potpuno bezopasan protivnik.

Odnosno – HDZ-om se više nitko ne zamara, osim SDP-a, pa im ta priča drži vodu jednako koliko i priče o raznim ”komunističkim opasnostima” dvadeset godina nakon pada komunizma, koje tako rado koriste HDZ-ovci na nacionalnoj razini.

Još jedna nespretnost jest stalno pozivanje na Muzurovu ”doktorsku neetičnost” kod otvaranja pitanja o Komadininom zdravlju, koje je zapravo otvorio sam Komadina navevši zdravstvene razloge kao pozadinu odlaska s ministarske funkcije. Stoga retoričko pitanje koje je postavio Fabijanić – ”ja imam problema sa šećerom u krvi. Zar to znači da se ne smijem ni kandidirati za Skupštinu?” zaslužuje iskren odgovor: ako za mjesec dana planirate dati ostavku, onda doista možda bolje – ne.

Nevjerojatna panika u SDP-ovim redovima može značiti samo da ne vjeruju u kvalitete svoga kandidata, koji je prije četiri godine doslovce pomeo konkurenciju. Problematično u svemu tome jest da oni sami stvaraju ”samoispunjavajuće proročanstvo” koje Komadinin ugled ruši i kod birača – umjesto da zaposle nekog klinca iz Foruma mladih SDP-a da u tri poteza u Photoshopu, Muzurovo lice nalijepi na tijelo statista iz serije ”The Walking Dead” te proširi Internetskim forumima, oni svojim nepromišljenim istrčavanjem daju legitimitet njegovoj kampanji, i (nemuštom) obranom od njegovih napada u sklopu tema koje Muzur otvara samo dodaju vodu na njegov mlin.

Ako već žele ocrniti bivšeg gradonačelnika Opatije, ima stotinu pametnijih načina, jer dovoljno je da upitaju kako netko tko je izgubio od Ive Dujmića planira poraziti Zlatka Komadinu – no SDP je zapeo upravo za one pogrešne. Doista, nema ništa nemoralno u negativnoj kampanji – sve dok to ne činite tako prokleto nespretno…

– Pastorala i industrijala

Hej haj brigade,
Hej haj ruke mlade,
Hej haj brigade,
Hej haj barikade.
(Rambo Amadeus)

Osjećam se kao sudionik industrijske revolucije – grade se prometnice na sve strane, a uzbuđenje je na visini kao onomad kada je željeznica stizala u naše krajeve. Postat ćemo i mi dio civiliziranog svijeta, dobit ćemo ceste, kanalizaciju, plin i autobusna stajališta, a do tada ćemo se snalaziti kao danas jajari i svoja raskopana sela obilaziti pješice.

Raskopana je inače, i moja ulica, i moram reći da nemam ništa protiv, dapače, vrlo je ugodno vratiti se u vrijeme prije nego što su automobili (vrag im piz odnija) i asfalt zavladali zelenim dolinama moga djetinjstva, vrlo živima u našem kolektivnom lažnom sjećanju.

Taj osjećaj povratka u prošlost toliko je snažan da moram dati sve od sebe da – u trenutku kad vidim neko limeno čudovište pogonjeno četverotaktnim srcem s unutarnjim sagorijevanjem kako se spušta razlokanim makadamima – ne povičem susjedima: ”Bešte ljudi, ide auto!”.

Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

6 years ago

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

6 months ago
error: Content is protected !!