Tjedni retrovizor
I ovog tjedna nastavljamo s našom podrubrikom ‘Tri stvari koje sam naučio’, a edukativnu svrhu sada je odigrala sjednica Gradskog vijeća. I da, ako se pitate zbog čega je ovaj retrovizor toliko kasno objavljen, provjerite drugi link u prvoj temi. Krenulo je kao istraživanje, ali s George Carlinom sati jednostavno lete…
– Sekularizacija
I don’t believe in an interventionist God
But I know, darling, that you do.
(Nick Cave)
Nakon privatizacije na hrvatski način, dobili smo sada i sekularizaciju na hrvatski način – odvajanje crkvenog i svjetovnog (u ovom slučaju privatnog) odrađeno je putem zemljišnih knjiga, a jedan od najsjajnijih opatijskih crkvenih i kulturnih spomenika ”rastranširan” je kao da se radi o ombolu…
Tko zna što bi na sve to rekao Joe Pesci.
– Butik
Girl you wanna come to my hotel,
Baby I will leave you my room key.
(R. Kelly)
Rekao je nedavno jedan ministar da bi samo lud čovjek ulagao u Hrvatsku. Uzevši to u obzir, bilo je jednako logično pretpostaviti da nitko nije dovoljno lud da ulaže u Opatiju. Pa, eto – ispostavilo se da ima i takvih. I sad – bez obzira na to dal’ se nekom sviđa ideja hotela pod zidom Ljetne pozornice ili ne (uostalom, i hotel Ambasador je prošao put ”kritičara” od prezrenog zdanja do bisera arhitekture”) činjenica jest da ”Opatiju” od ”apatije” dijeli tek jedno slovo, i još pokoja zatvorena vrata.
Zato, optimizmu u čast, lijepo je vidjeti da postoji netko tko vjeruje u opatijski potencijal. I tko je spreman na to okladiti barem 3 milijuna eura…
– Bira
Sad stoji ovdje naslonjen na šank
Veli mi da nema s kim popričati.
(Hladno pivo)
OK. Opatijske gradske tvrtke doregistrirane su za ugostiteljstvo. I OK. Mogu se složiti s Nevenom Varljenom da ”špekulanti” uopće ne bi bili problem da je Opatija jednako elitna destinacija kao prije deset godina, kada se za svako slobodno prodajno mjesto borilo deset ljudi s izvrsnim ponudama za zakup. Ali nije.
I OK. Može se dogoditi da se pokaže da Opatija 21 jednostavno uopće ne zna voditi bistro. Nije isključeno – možda nakon par mjeseci posla budu u gubitku od par desetaka tisuća kuna i jednostavno dignu ruke. Nije najgora stvar koja se može dogoditi – više se love troši na puno uzaludnije bitke. Možda i zaposle nečijeg rođaka koji je taman završio faks preko veze – nije to pristojno, niti moralno, ali događa se i sada, svakodnevno. U svakoj gradskoj tvrtki zaposlena je hrpetina ”nečijih ljudi”, i tek ponetko tko je tamo došao svojim znanjem, trudom i zalaganjem. Drugim riječima – neće doregistracija za ugostiteljske djelatnosti otvoriti prostor za nepotizam, kad je taj prostor bio oduvijek prisutan.
Možemo uložiti i prigovor da je pomalo banalno da se ustanova specijalizirana za kulturne djelatnosti bavi točenjem pića, kao što je to napravljeno na Vijeću. I to je sasvim OK, kad bismo bili principijelni – ali jednako tako može se ustvrditi da u jednom koktelu ili tatarskom bifteku postoji više umjetnosti i kulture nego u nekakvoj paradi kiča kakva je bila Dora ili Hrvatski radijski festival, u čiju je organizaciju, makar na tehničkoj razini, bio uključen Festival Opatija. Treba, dakle, biti principijelan pa se zapitati što je to točno kultura – jesu li to samo koncerti klasične glazbe i komorne drame, ili se u to ubrajaju i pusni tanci i mrzla bira?
Iskreno – nemam pojma. Ali, čitava priča podsjetila me na jedan razgovor koji sam vodio u Festivalu Opatiji puno prije ove ravnateljice i puno prije ovog gradonačelnika – nakon tri objavljena natječaja, koji je svaki koštao oko 4.000 kuna, pronađen je zakupac koji je bio za dva ljetna mjeseca – srpanj i kolovoz – voljan platiti po 5.000 kuna zajma. I tada sam se upitao logično pitanje – pa zašto se Festival Opatija ne bavi sam sa svojim šankovima? Ako ništa drugo, siguran sam da bi im tada bilo više stalo da se u pauzi predstave nađe dovoljno vremena da se svakog gosta posluži…
Tri stvari koje sam ovog tjedna naučio na sjednici opatijskog Gradskog vijeća:
1. Da se u napadu očaja bacim sa galerije, mislim da bih – ako se dobro rasporedim u letu – mogao polomiti barem pet vijećnika.
2. Gubitak kose nije povezan s političkim izborom. Na obje strane vijećnice, ćelavost je u prosjeku jednaka.
3. Važnost teme je obrnuto proporcionalna vremenu koje će se utrošiti na njeno raspravljanje.
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net