Tjedni retrovizor
Tri godine, dva mjeseca i šest dana traje ovo naše redovito druženje ponedjeljkom, ispisano je tu već na desetke tisuća riječi, ispunjeno više od 160 izdanja Tjednog retrovizora, obrađeno gotovo pet stotina tema…
Događalo se, ponekad, da ne znam što bih napisao. Događalo se, također, da ne bih mogao svesti svu silu zanimljivih stvari na samo tri teksta, koliko ih obično objavljujemo u ovoj rubrici. No, iako se bavimo događajima koji su prošli, još se nikad dosad nismo bavili događajem od kojega je prošlo već godinu i pol dana…
No, kažu kako za sve postoji prvi put. Pa makar bio 161.
– Proračun bez krčmara
I spend my money on all these things
I spend my money on all these things
I spend my money on all these things
I spend my money yeah!
(Bass Kleph & Stellar)
U zemlji s četiri milijuna nogometnih izbornika, pravo je čudo kada se nađete u gradu s deset tisuća proračunskih stručnjaka. A upravo se to dogodilo ovog tjedna – nakon što je Jutarnji list objavio svoju analizu trošenja hrvatskih gradonačelnika svatko je, već sukladno svom političkom opredjeljenju, našao u tome neku dobru ili lošu stranu. Dosad smo već objasnili da su i jedni i drugi u pravu, ovisno o gledištu, te da se proračun ne može promatrati tako jednostavno da bi ga se tek usputno koristilo u izbornoj kampanji. Evo još jednog primjera – kad je donošen proračun za 2012. godinu, tada je gradonačelnik Ivo Dujmić sve svoje mogućnosti upeo kako bi dokazao da je on veći od onog za 2011. godinu, iako je proračun za 2011. godinu iznosio 138 milijuna kuna, a za 2012. godinu samo 109 milijuna kuna.
U svađu s dolje potpisanim novinarom, tvrdio je tada da ne valja uzimati u obzir prenesena sredstva, nego samo prihode i rashode u okviru jedne godine, pa bi proračun u 2011. ispao 8 milijuna kuna manji nego onaj za 2012. Sada, kada je to isto napravio Jutarnji list, ali na njegovu štetu, svim silama se upeo dokazati suprotno – da svakako valja uzeti u obzir i prenesena sredstva, jer se u suprotnom radi o ”neistinitim podacima“.
Pa – eto još jednog dokaza da je proračun kao statistika, u kojem svatko može brojke tumačiti na vlastiti način.
Primjerice, ni gubitak od 5 niti 20 milijuna kuna, niti plus u istom iznosu ne znači ništa ako ne znamo kako je raspoređen po stavkama. Bez problema mogao bih obećati na mjestu gradonačelnika da će moj proračun završiti u plusu od, brat-bratu, sto milijuna kuna – samo valja vrijednu imovinu rasprodati u pola cijene i učas će se napuniti gradska kasa. Također, gubitak od pet milijuna kuna može biti vrlo dobra stvar – recimo, kad bi bio utrošen na desetak otpremnina, značio bi velike uštede u narednim godinama, i takav bi ”minus” bio znatno korisniji od onog stomilijunskog ”plusa” dobivenog rasprodajom imovine.
No, za raspravu na takvoj razini, ipak je potrebno više znanja i argumenata nego što ga imaju naša predizborna prepucavanja…
P. S. Čisto da ne zaboravim, kad već gradonačelnik Dujmić jest u svom reagiranju, spomenuti jedan argument u njegovu korist: Proračun donosi Vijeće, tako da odgovornost za ”minuse” i ”pluseve” teško može biti na izvršnoj vlasti koja ga samo provodi.
– Se moje jubavi
Večreas će se noć spustit…
Ja na ovaj svet moran pozabit,
Na svoj život stavit kračun,
Za svoji grehi platit račun.
A ti ćeš zavavek s manun bit,
Za moju dušu Boga molit,
Šapćat mi: ”Vavek ću tvoja bit i nikada te neću pozabit”.
A va momente kad sklopin oče,
Prosin te, nemoj tugovat.
Ni suzi nemoj pustit.
Ja gren na nebo za nas,
Samo posteju steplit.
(Branimir Alfonzi – Na kraje živjenja)
Čovjek s vremenom – pogotovo u ovom novinarskom poslu svakodnevno izloženom niskim političkim strastima i najnižim ljudskim porivima – otupi, postane ciničan, hladan i distanciran. Sva sreća da postoje događanja kao što je bilo ono posvećeno pokojnom Branimiru Alfonziju, vatrogascu i pjesniku, koje u tako hladnom i mračnom svijetu mogu čovjeku zagrijati i osvijetliti nutrinu dovoljno snažno, da ga danima i tjednima ne popušta ugoda…
I zato svaka čast Cvjetani Miletić koja je sve to uspjela na vrijeme brižno pripremiti – da joj Općina Lovran nije dala nagradu za životno djelo ove godine, mogla bi ju zaslužiti samo zbog svog doprinosa izdavanju ove knjige…
– FENstival mjuzikla
Fenomenomenalno osjećam se!
Fenomenomenalno, tura za sve!
(Ćira)
Spominjali smo već da nije važno koliko je manjak ili višak u gradskoj blagajni, važno je na što se ta sredstva utroše. Recimo, Festival neovisnih kazališta predstavio je prošlog tjedna ”rekapitulaciju” svoje izvrsne druge sezone, a s onih pet milijuna kuna koje su nedostajale u gradskoj blagajni, sudeći prema troškovima prošlogodišnjeg FEN-a, mogao bi se taj događaj organizirati još barem dvadeset godina…
Velike stvari spremaju se i za Festival mjuzikla, a dok ne stignu najbolji glazbeno-scenski radovi ovih krajeva na Ljetnu pozornicu, možemo se podsjetiti kako je to bilo prošlog mjeseca, kada su se u Opatiji predstavili najbolji nezavisni dramski komadi.
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net