Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Ceste, pare, i car. Sasvim dovoljno za jedan tjedan.

– A love niotkuda…

Lova, tebi treba lova,
Svima teba lova do krova
Lova tebi treba lovaaaa…
(Simona)

Može li jedna jedinica lokalne samouprave bankrotirati ili otići u stečaj? Kako stvari stoje, mogli bismo uskoro saznati zahvaljujući nezavidnom stanju u kojem se našla Općina Lovran, koja je već dobrano zagazila u minuse, a ima i niz dospjelih, a nepodmirenih, dugovanja.

Sve u svemu, nezavidna situacija za novog načelnika Alana Sankovića, i pokazatelj opasnosti do koje može dovesti politika neobuzdanog građenja prostora društvene namjene. U svakom slučaju, njih treba, no nekakvo logično pravilo trebalo bi biti da te investicije koje nadograđuju društveni standard, ali istovremeno stvaraju izdatke za proračun u gradnji, ali još više kasnije u održavanju, valja graditi iz ”viška prihoda“.

Drugim riječima, ima smisla kreditno se zadužiti kad će se to utrošiti na povećanje prihoda (ne nužno izravno, jer već i sama ulaganja u infrastrukturu ili razvoj turističke destinacije povećava prihode lokalne samouprave kroz poreze), pa zatim iz tih novih sredstava jačati standard mjesta.

Politika ulaska u kredite i ”krpanje” minusa prodajom imovine svoj je krah doživjela u Lovranu. Hoće li i susjedi iz toga izvući pouku?

– Invokacija

O, Bože, ti valjda znaš što radiš,
Ti imaš bolji pregled, legendo,
Ali iz našeg tupog ugla izgleda gusto…
(Đorđe Balašević)

Nova prometna organizacija na Tošini, Panorami i Kuku kao da je inspirirana teorijom kaosa. Bez obzira na pitanja ima li logike mijenjati stvar koja je desetljećima funkcionirala na jedan način i ušla u instinkte vozača ovog područja, ali i koja je logična i ljudima za volanom koji nisu iz ovih krajeva, a koji su navikli da kad ideš ravno imaš prednost nad nekim tko skreće u većini slučajeva, nakon trećeg sudara sasvim je jasno da je potpuno loše napravljena čak i ako je bila nužna.

Znajući kako ”šljaka” stvar s moći navike, table koje najavljuju opasna raskršća trebale su početi upozoravati vozače stotinama metara prije samog križanja, no umjesto toga, inženjeri prometa koji su sve osmislili pouzdali su se na uočljivost iscrtanih žutih linija.

– Care, care, gospodare…

Obuk’o sam bijelu kapicu,
I crveni šal.
Učitelj je rek’o:
”Dolazi nam car”.
(Zabranjeno pušenje)

Ta ”carska noć” u ”carskom gradu” prošla je baš – carski. Prije same manifestacije mogle su se čuti kritike u stilu ”ne znam zašto slavimo okupatore, što je to nama dobrog Habsburška monarhija donijela”, na koji odgovor može biti u stilu montipajtonovaca: ”osim razvoja turizma, fantastične arhitekture, željeznica, cesta, škola, kanalizacije, edukacije i obalne šetnice – apsolutno ništa”.

No, i neovisno o tome je li taj period bio pozitivan ili negativan za Opatiju, puno je logičnije svijetu se predstaviti s nekim već poznatim i slavnim imenom, pa ih onda zainteresirati i za lokalnu kulturu…

Jedini problem kod ove manifestacije, isti je kao i kod većine drugih opatijskih događanja, a taj je da svaka završava – mađioničarskim trikom: u sekundama nakon završetka, publika – nestane!

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net