Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

U ovom izdanju Tjedni retrovizor otkriva tajni plan kojim ćemo se svi obogatiti, prikazuje nevjerojatnu istinu iza izgradnje sportske dvorane i čudi se volji klinaca koji su samoinicijativno očistili otpad s morskog dna jedne opatijske plaže…

– Opatijski labirint

Nemoj ići lijevo na križanju staze
Tu ne ide nitko, svi se zvijeri paze.
Nego, hajde, desno do velike stijene
Gorske će te vile poslati do mene…
(Thompson)

Na početku, moram priznati, i ja sam pizdio zbog nove prometne regulacije u Opatiji, i zatim svih onih pizdarija koje su vozačima otežavali život, pravila koja su se mijenjala u hodu, onemogućavajući ljudima da se vrate kući onim putem kojim su od nje krenuli.

No, malo pomalo, shvatio sam da se zapravo radi o genijalnom planu koji će se odvijati u nekoliko faza, a sada smo tek u prvoj, pa i ne vidimo logiku iza svega.

Prva faza, dakle, ova aktualna, zapravo predstavlja ”postavljanje terena”. Jednostavno će se svakog dana tri, četiri nasumična prometna pravila preokrenuti – tamo gdje je bila glavna cesta, postat će sporedna, tamo gdje je bila jednosmjerna ulica, stavit ćemo dvosmjernu, a slijepom ulicom promet ćemo dozvoliti samo u jednom smjeru, tako da se auti naslažu od kraja prema ulazu u ulicu… Koji je cilj toga? Kaos, naravno.

U drugoj fazi, iskoristit ćemo domaće ljude kojima ćemo objasniti da nikako turistima ne smiju kazati kojim putem da idu, ali ih ne smiju niti obeshrabriti od lutanja ulicama. Oni koji ne znaju stihove Thompsonove skladbe koja kao putokaze koristi vile i vukove, morat će improvizirati – ”kada pridete do kući od Iveta, ma ne onega visokega, nego Iveta Pijanca, onda hote okolo se do jene bele garaži. Tu storite polukružni okret, pa onda zgorun jeno dvesto, dvestopedeset metri, i odmah oštro levo za devedeset stupnji. Ako pridete do kući od mićega Pepića, predaleko ste šli, vrnite se jeno stopedeset metri va rikverc, kad vidite baji pored cesti tu se obrnite, i onda opeta zdolun”. Faza druga podiže kaos na maksimum.

A faza treća, iskorištava to ludilo u koje će upasti turisti. Naime, svima je jasno da su nam statistički pokazatelji u padu, turisti kraće borave, manje jedu i piju, manje koriste vanpansionske usluge… Ali, nakon šest sati vožnje po najgorem suncu, nikome neće biti problem za bočicu vode izdvojiti i dvadeset kuna. Marža samo takva.

No, to je tek početak genijalnog plana, u kojem se pravo bogatstvo skriva u prodaji GPS uređaja za navigaciju. Jedan dobar trgovac zgrnut će ogromne pare kad poludjelom turisti pokuca na prozor i kaže: ”Dobar dan, izgleda kao da ste se izgubili… Uf, jebote, pa nije ni čudo s tom starudijom od GPS-a koju imate. Vidi ovo, najnovije čudo, prepoznaje obrasce mijenjanja prometnih pravila tri dana unaprijed i prilagođava tome manevarske pravce vozila. Cijena? Prava sitnica”…

Da… Dogodine u ovo vrijeme bit ćemo milijuneri!

– Krv, znoj i suze…

Zidam kuću trokatnicu
Miješam malter, motam žicu
Da nam živi, živi rad!
(Magazin)

Slušao sam pažljivo govore svih političkih, sportskih i vjerskih djelatnika na otvorenju nove opatijske sportske dvorane (https://poduckun.net/foto-svecano-otvorenje-sportske-dvorane-marino-cvetkovic-opatija/), i moram priznati da me to iskustvo navelo da se ozbiljno zapitam o statičkoj stabilnosti čitavog zdanja.

Naime, koliko sam mogao razaznati, materijali od kojih se gradila nova dvorana su: odricanje, nada, vjera, želja, sportski duh, upornost, trud, snovi, očekivanja… Sve to, kazali su, ugrađeno je u sportsku dvoranu.

Osobno, više pouzdanja imao bih da su koristili armaturu.

– Nijedno dobro djelo ne prođe nekaž… Nezapaženo

I promise no good deed
Will I attempt to do again…
(Idina Menzel)

Bez komentara
.
Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

1 year ago

Tjedni retrovizor

2 months ago

Tjedni retrovizor

4 years ago
error: Content is protected !!