Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Uz cvijeće na grobovima naših najdražih pokojnika ušli smo pomalo i u studeni, pretposljednji mjesec u ovoj godini.

Što možda i nije dobra vijest, s obzirom da je studeni vjerojatno najdepresivniji i najgori mjesec u godini, iako ljudi na to mjesto obično stavljaju siječanj koji je poznat i kao ”mjesec praznih novčanika”. No, siječanj barem započinje uz feštu, proslavu i dobro raspoloženje, makar u poslijepodnevnim satima 1. siječnja glava razbija od mamurluka, a želudac od previše francuske i prasetine. Par dana nakon toga stižu i Tri kralja, pa se opet čovjek malo odmori, netko možda ode na skijanje, drugima snijeg padne kod kuće pa ne moraju dizati kredite… U svakom slučaju, ima stvari kojima se čovjek može radovati u siječnju.

A studeni? Što je tu dobro? Apsolutno ništa. Kao prvo, već i sam početak studenog je depresivan, dok pod kišobranom gacate blatnim grobljima i krivite kapi kiše za vlažno lice… A nakon toga stvari postaju još i gore – kiša nikako ne prestaje, vlaga se uvlači u kutove stana, a nema ničega čemu biste se mogli veseliti: Sveti Nikola je tek u prosincu, Božić također, kao i doček Nove godine. Nekad je barem postojao taj Dan republike, kada ste mogli na trenutak stati, predahnuti i reći: „Ajde, već je 29. novembra, još malo i ovaj kurčevi mjesec je gotov“…

A danas? Najbolje da se zavučete u krevet, pokrijete do zubiju (ali ne pretoplo, jer još južina dere, ali ni premalo jer već je pomalo zima) i pričekate da sve to skupa prođe… Ako ne vjerujete meni, možda povjerujete čovjeku koji je izmislio kalendar (http://www.newyorker.com/humor/2013/11/04/131104sh_shouts_novak).

Inače, dok ste u depresiji čekali da prođe prvi tjedan studenog, dosta toga se i dogodilo oko vas…

– …omladina, akcija!

E viva Comunismo
e la liberta!
(Carlo Tuzzi)

U SDP-u su neki izbori već završili, a neki tek slijede i bez obzira na to kako završe, sigurno je da neće završiti dobro…

Za sve one koji se pitaju koga boli ona stvar za izbore u SDP-u koji je od svoje tri riječi u imenu najviše naglaska u posljednje vrijeme stavio na onu ”partijsku” barem prema unutar stranačkim spletkama i podmetanjima, odgovor glasi: ”proje svega same SDP-ovce, a onda i sve ostale stanovnike ovog kraja budući da o njima djelomice ovisi sudbina čitavog našeg kraja”.

SDP je najjača stranka na našem području (iako na Liburniji pomalo gubi uporište posljednjih godina), koja daje i najveći broj (grado)načelnika, kao i kandidata koji će na izborima za tri i pol godine figurirati kao favoriti.
A kampanja za te izbore počinje upravo sada, jer ljudi koji se ne uspiju nametnuti u samoj stranci, teško da mogu očekivati da će napraviti neki rezultat među građanima.

Zašto neće završiti dobro, bez obzira kako završe? Zato što je to, kao što sam rekao, tek početak kampanje koja će trajati više od tri godine i uzrokovati nebrojene potrese unutar stranke. A za stranku koja je najjača na našim krajevima i ima najviše (grado)načelnika, to znači da će više energije trošiti na spletke, smicalice i podmetanja, nego na upravljanje svojim lokalnim zajednicama.

– Atomska Istra

Sve se diže što je naše,
Za rod gori srcem svim…
(Ivan Cukon)

Sve se u prirodi može dijeliti, čak i atomi čije ime kaže da su nedjeljivi. Sve, osim Istre. Osim što se ne može dijeliti, Istra se ne može niti dodavati, pogotovo ne Lici. Nema se što Istri oduzimati, posebice ne upravne funkcije koje bi se selile u Rijeku, pa se ta vlada lijepo može množiti sama sa sobom.

Tako, otprilike, izgleda ”matematička” varijanta Deklaracije koju je jednoglasno donijela Županijska skupština Istre, kako bi ”u korijenu” pokušala srezati novi model regionalizacije koji predlaže Branko Grčić.

Treba očekivati da će tim putem krenuti i ostale regionalne, a zatim i lokalne uprave, kojima će biti mrsko spajanje s njihovim susjedima, pa makar se sve radilo i pod motom štednje.

Jer, svi se slažu, štediti se mora, ali oće kurac oni štediti na nama.

– Populizam

To je minimalizam,
al’ ne zna primitivizam
šta je to minimalizam.
(Letu Štuke)

U vrijeme kada su glavne zvijezde županice i gradonačelnici koji kupuju automobile od po pola milijuna kuna, pravo je osvježenje vijest da je na čelu Lovrana osoba (ili osobe) koja je voljna od sebe oduzeti da bi dala drugima.

Iako se često o smanjenju plaća dužnosnika govori o demagogiji koja nema nekog stvarnog učinka – kao što je to bio slučaj kada je u prošlom mandatu opatijska oporba predlagala ukidanje naknade za rad u Vijeću i odborima čime bi se godišnje uštedilo oko 200 tisuća kuna – ovaj lovranski slučaj pokazuje da ta mjera ima jasan i konkretan učinak.

Ono što je sam sebi oduzeo načelnik, podijelit će se roditeljima novorođene djece. I to je vrlo jednostavna i svakome shvatljiva matematička operacija…

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net