Tjedni retrovizor
Ulazimo polako u samo ”srce sezone”, mjesec dana od 15. srpnja do 15. kolovoza kada bi na našem području trebalo biti najviše turista, a posljedično i periodu najveće zarade od turizma.
Zbog toga, ali i činjenice da su političke aktivnosti uglavnom ”suspendirane” tijekom ljetnih vrućina (osim, izgleda, u Matuljima, ali oni su priča za sebe) i ovi tjedni pregledi bit će sve više usmjereni turističkim zbivanjima i lokalnim manifestacijama.
Ali, ipak ne prije nego što prokomentiramo…
– Građevina
Gradim kuću trokatnicu,
Miješam malter, motam žicu…
(Magazin)
Pomalo mi je nejasno kako se uvijek dogodi da velike projekte uglavnom odrađuju tvrtke koje su ili u financijskim problemima, ili očito potkapacitirane za takav posao, ili oboje… Rokovi za izgradnju POS-ovih stanova na Tošini probijeni su za devet mjeseci u odnosu na prvotni plan, pa iako ta brojka nije ni blizu situaciji oko matuljskog rotora čiji je rok dovršetka probijen za dvostruko veći period nego što su trebali trajati radovi (a koji još, za informaciju, nije službeno niti ”gotov” jer još nisu riješeni svi tehnički detalji, već je tek ”pušten u promet”), ipak se radi o kašnjenju od četrdesetak posto u odnosu na unaprijed postavljen cilj. Kasnili su i drugi veliki projekti – od garaže na Slatini do matuljske sportske dvorane – pa je očito da su ili ljudi koji postavljaju planirane rokove potpuni idioti koji uopće ne kuže struku, jer stvarnost njihove planove ”debelo” demantira, ili nam je jednostavno gotovo čitava građevinska operativa u kurcu i više se niti ne može pronaći netko tko unaprijed ne zna da će probiti rokove.
Pitanje je, međutim, zašto bismo mi to trebali trpjeti? Zašto su ljudi koji su kupili POS-ove stanove, a koji su očito podstanari jer drugih nekretnina nemaju, izgubili ”brat-bratu” dvadesetak tisuća kuna na stanarinu koju su plaćali umjesto da žive u svojim stanovima? Zašto smo skoro godinu dana duže nego što je potrebno vozili obilaznim putevima, trošeći gorivo koje i nije baš zanemariva stavka u kućnom budžetu, i gubeći živce zbog gužvi koje su se stvarale zbog činjenice da je najbrži put od Opatije do Matulja bio pod ”okupacijom”?
Pitanje je, također, koga uopće boli kurac za nas? Jesmo li ijednom dosad čuli – oprostite, zajebali smo, loše smo isplanirali, loše smo odradili posao, totalni smo kreteni, dat ćemo ostavke da se to više ne ponovi? Ma mo’š mislit.
Zato, umjesto da nas i dalje zajebavaju s predviđanjima o ”očekivanom trajanju radova” koje su valjda dobili preko onih 060 linija tarot-majstora, od naših čelnika i ”investitora” bilo lijepo da se na sljedećem otvorenju gradilišta pojave i s kuvertom u kojoj će biti napisan tekst ostavke s datumom – jedan dan nakon isteka ”očekivanog trajanja radova”, koju će se moći iskoristiti ”po potrebi”. Pa da tako znamo da doista i stoje iza onoga što pričaju, a ne da nas samo prave ludima.
– Jazz
It’s just a noisy hall
Where there’s a nightly brawl
And all that jazz
(Mjuzikl Chicago)
Sav taj jazz još jednom se ”zarolao” opatijskim ulicama, zahvaljujući Liburnia Jazz Festivalu koji je ove godine održao svoje 14. izdanje. Doduše, nije teško vidjeti da, usprkos kvalitetnim glazbenicima i velikom broju koncerata, ovaj Festival danas ipak nije na razini otprije nekoliko godina, kada su Opatijom ”drmala” imena kao što je Joe Zawinul ili grupa Steps Ahead…
Treba vjerovati da će za 15. godišnjicu LJF s obje strane pozornice imati ”gužvu” kakvu zaslužuje.
– Bridž
Like a bridge over troubled water
I will ease your mind.
(Simon & Garfunkel)
Lipanj je ostvario plus, barem što se turističkih statistika tiče, a čini se da glavna zahvala u ovom slučaju ide prvenstvu bridžista. Ove godine premostili (ha, ha!) smo tu predsezonsku ”rupu”, ali zahvaljujući ovom slučaju pokazalo se kakva nam događanja trebaju, kako bi se naš turistički rezultat držao ”iznad vode”.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net