Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Od svjetskih preko nacionalnih do lokalnih tema…

– Teror
Imagine there’s no countries
It isn’t hard to do.
Nothing to kill or die for
And no religion too…
(John Lennon)

Ne možemo ni na lokalnom planu ponekad pobjeći od globalnih tema, posebice kad su one potresne poput nedavnih terorističkih napada u Parizu. Ipak, nisu ovdje tema sami napadi, nego teze kojima su nakon napada ”buknuli” mediji, pa i društvene mreže, i argumenti kojima su se nabacivali i mnogi istaknuti faktori lokalne političke scene. Glavni argument glasi da su ljudi što su svoje profile ukrasili francuskom trobojnicom licemjerni jer isto nisu napravili za svaku drugu zemlju na svijetu u kojoj su se dogodile slične grozote. A ako ne krive ljude, onda krive medije, koji selektivno izvještavaju o događajima u svijetu i veću pažnju posvećuju onima u kojima stradaju ”bogatim bijelim europskim kršćanima”. Prije svega, da nema medija, nitko ne bi niti znao što se dogodilo – niti u Gani, niti u Parizu, niti u Zagrebu, a i kad bi se znalo, znalo bi se jednakim ”intenzitetom”: puno je vjerojatnije da bi do nas i bez medija došla vijest o pokolju u Parizu, nego o aktivnostima bombaša samoubojica u Iraku.

Naravno, postoji još jedan dobar razlog zašto nas upravo ovi događaji više pogađaju – prije svega, zato što mi jesmo bogati bijeli europski kršćani (ako se ne smatrate bogatima, u usporedbi s prosječnim stanovnikom Afrike, tek je to onda licemjerno) i jasno je da se nešto što se događa u našem kulturno-društveno-političkom krugu – s Francuzima smo u zajedničkoj (nad)državom – doživljavamo intenzivnije nego nešto što se događa daleko od nas. Grozno? Ne, nužno: kad ne bi postojao takav ”stupnjeviti” osjećaj empatije, nitko ne bi mogao funkcionirati – svakog dana umre oko 150 tisuća ljudi, a kad bismo za svima njima tugovali kao za našim bližnjima, ne bismo se ničim drugim stigli baviti.
Zato su nam poplave u Slavoniji bliže nego poplave u Indiji koje su prije tjedan dana usmrtile pedesetak ljudi. Zato nam je rat koji je naša zemlja proživjela važniji nego građanski rat koji je bjesnio u Ruandi.

Uz emotivnu, postoji još jedna komponenta u tom šoku koji je zavladao nakon pariškog horora – osjećaj nesigurnosti, jer makar na nesvjesnoj razini dojam koji nam ti događaji ostavljaju jest onaj da se ”to može dogoditi i meni”.

Naravno, to znaju i teroristi – to je i razlog zbog kojih i poduzimaju takve grozne akcije: teroristički činovi u Iraku ”poruku” šalju tamošnjem stanovništvu, a teroristički činovi u Parizu poruku šalju nama. Bogatim bijelim europskim kršćanima.

– Glasovi
I’d like to announce my candidacy,
I’d appreciate it if you’d vote for me.
(Joe Walsh)

Izbori su završili. Jučer, konačno i službeno, nakon ponovljenog glasovanja na par biračkih mjesta. Zahvaljujući pojavi Mosta, zbog kojeg su u Sabor ušli i stanovnici našeg šireg područja, imamo prilično novu situaciju na nacionalnoj razini, a još je teško shvatiti u kojem će se smjeru priča razviti.

– Ribe
I want you back, so clean up the dish
By the way, how much is the fish?
(Scooter)

Pošto riba, Skuter? Džabe!

Davor Žic / PodUčkun.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

6 years ago
error: Content is protected !!