Tjedni retrovizor

Tjedni retrovizor

Tjedni retrovizor

Vjerojatno niste niti primijetili, ali ovo je točno trideseto izdanje Tjednog retrovizora, rubrike koja spaja prošlost, sadašnjost i budućnost u nečitljivu masu… Da, vas sedmero redovitih čitatelja imali ste tu privilegiju da s nama proslavite okruglih 7,5 mjeseci druženja. Ili tu negdje…
Nećemo raditi big deal oko toga, samo sam mislio da je to zgodno za spomenuti. Nije da tražim nagradu za životno djelo, ili barem godišnju… Nego – čisto da se zna.
A ono što niste znali jest – koja ćemo tri događaja danas potpuno unakaziti amaterskim piskaranjem? Ostanite s nama i provjerite u nastavku teksta…
– Mani- me se -festacije
Zimi je ovdje tužno
vodi me negdje južno
od Bara do Pule isto je
(Hari Mata Hari)

Što nam sve ne treba? Ne treba nam rally – treba zatvoriti glavnu ulicu, a nije to elitna manifestacija poput Dječjeg karnevala. Tu ljudi stvarno dođu trošiti, a to nam pak ne treba… Ne trebaju nam ni WinDaysi, bogati informatičari nisu klijentela koja nam odgovara. Ne treba nam ni masa drugih kongresa, događanja, manifestacija – nismo mi budale poput Rovinja da zarađujemo i u turističkoj posezoni.
Nismo se ni riješili ekipe iz ljeta, a sad treba opet raditi? Pa tko je to još vidio, da se šljaka čitave godine? Jesmo li mi turističko mjesto ili tvornica? Treba lagano odmoriti, skupit snage za gradnju dvorane… Pa za koju godinu, kad se otvori, počet će k’o ludi stizati sportaši na pripreme…
Samo, ne znam baš jel’ nam oni trebaju?
– Priznanje ludom radovanje
Moj grijeh.
Moj grijeh.
Moj preveliki grijeh.
(ritualna)

Tako to otprilike ide na skupovima. Priznaš i nikom ništa… Dal’ na misi, dal’ u Vijeću oko rasprave o dionicama LRH. Kažeš – jebiga, ekipa, stvarno smo krivo napravili. Kršili smo ljudski/božji zakon… Pogriješili smo, oprostite nam. I – sve bude poništeno. Kolektivna odgovornost je majka…
– 100lica kongresne dvorane
Kud bi’ s tobom
osim u teatar…
(Zdravko Čolić)

Jedna dobra stvar kod toga što smo ostali bez svih onih manifestacija jesu slobodni termini u kongresnim dvoranama opatijskih hotela, u narodu poznatih i kao kazalište. A ni Muzej turizma nam se nešto ne ubija baš od rada, pa će bit prostora i za klince u Šporeru.
Dakle, ako vas zanima kako izgleda kad netko u ovom gradu radi, fino odete u kazalište. I gluma je ozbiljan posao.
Davor Žic

Similar articles

Tjedni retrovizor

2 years ago

Tjedni retrovizor

2 months ago

Tjedni retrovizor

1 year ago
error: Content is protected !!