Tjedni retrovizor
Evo jedne s malo širim dijapazonom tema od uobičajenog kukanja i tužakanja.
Ma šalim se, što bi mi bez kukanja i tužakanja?
– Mladi
But we are young, we get by,
Can’t go mad, ain’t got time…
(Suppergrass)
Tekst o Savjetu mladih i manjku interesa za to savjetodavno tijelo Vijeća već je u sebi sadržavao komentar, jer si nisam mogao pomoći, no to nije razlog da ga još jednom ne spomenemo u Tjednom retrovizoru.
Jer, činjenica da se ne može skupiti sedam mladih ljudi koji bi bili voljni napraviti nešto korisno za Opatiju kroz ovo tijelo ili govori o tome da nam je mladež otišla u tri lijepe i čitav dan samo zuje okolo i love Pokemone (što je, s nešto drugačijim konkretnim primjerima, ali u istom tonu, argument koji “starež” koristi još od vremena Platona) ili im se toliko zgadila politika da ne žele sudjelovati niti u ovom njenom najbenignijem dijelu.
Osobno, tipujem na drugu opciju, tim više što druga događanja i razne udruge civilnog ili kulturnog karaktera, pokazuju da mladi ljudi nemaju problema s doniranjem svog vremena na dobrobit zajednice. Očito, imaju problema s time da budu u službi tijela koje je pod tako izravnom paskom politike.
A to je već problem koji se ne može riješiti nekom demografskom politikom (nevezano uz temu: jel se samo meni čini da ona priča o 1.000 eura za svaku bebu vrlo izravno mladim parovima govori nek’ se jebu?) nego tek spoznajom starije generacije da se moraju ponovo izboriti za povjerenje svojih ”nasljednika”.
Inače, kad smo već kod odnosa mladi-stari, nije na odmet pogledati strukturu gradske vlasti i Gradskog vijeća: od troje “izvršnih funkcionera” dvoje je već dobrano zagazilo u dob za mirovinu, a i u Vijeću se na prste jedne ruke mogu izbrojiti ljudi mlađi od 50 godina. Kad čovjek malo bolje promisli, zadržavanje svih poluga vlasti od strane “generacije 60+” i ostavljanje ekipi do 30 godina desetak tisuća kuna “da se igra”, nešto je manje izravan, ali isto tako vrlo uvjerljiv način da im se poruči…
Ma znate već što.
– Struja
Pale se svetla, zuji elektrika,
Kroz vazduh kruži čista energija…
(Bajaga)
Evo i jedne dobre vijesti. Jedna od temeljnih želja i misija novinara jest ne samo izvještavati o događajima u svijetu (ili kod nas sitne boranije – gradu/općini) već i na njih utjecati, u pozitivnom smislu. Što god vam pričali o novinarskoj objektivnosti, ona ne postoji, niti je ikada postojala. Jedna osoba sama po sebi nikad ne može biti objektivna, nego je svaki njen sud i svaka misao nužno subjektivna, makar ne svjesno.
Dakle, novinari uglavnom nemaju želju biti neutralni, već izvještavanjem o stvarima koje smatraju važnima i davanjem adekvatnog naglaska (da se pohvali što je dobro, a pokudi što je loše – prema subjektivnom kriteriju, dakako) stvaraju atmosferu u kojoj se može oblikovati i širi sud o poželjnim i nepoželjnim pojavama, i koji može dovesti do promjene.
Zašto sam udavio sa svom tom filozofijom? Pa zato što događaji od prošlog tjedna i naša komunikacija s HEP-om pokazuje da će Ružmarinu i hotelu Palace-Bellevue konačno “osvanuti”. I to je pozitivna vijest. I promjena na bolje.
– Bog
This is my church.
This is where I heal my hurt.
(Faithless)
Bez obzira što tvrdili Pink i Faithless, bog nije DJ. Bog svira gitaru.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net