Tjedni retrovizor

Foto Luigi Opatija, Grad Opatija, Marunada 2016, Dobre?

Dalo Bobu opet neku nagradu, pa reko’ red je da se i mi kao veleuvaženi i svjetskirelevantni poznavatelji njegova opusa na to osvrnemo. S obzirom da g. Zimmerman nije čovjek od previše riječi izuzev onih što ih uz gitaru ili klavijature ispljuje u mikrofon, tako se ni mi nećemo razmetati pričom o njemu, nego pustiti da uz naše tri priče Tjednog retrovizora govore njegovi stihovi…

– Promjena
As the present now
Will later be past
The order is
Rapidly fadin’
And the first one now
Will later be last
For the times they are a-changin’.
(Bob Dylan)

Posljednjih nekoliko godina bilježi se zanimljiv i neočekivan trend – nakon što su jedno vrijeme pučke, lokalne fešte bile glavni ”motor” društvenih zbivanja i za mnoge najdraži izlazak, sada se na njima sve češće može vidjeti pustoš. Malobrojni posjetitelji, otužno okruženje, prazni šankovi… Čini se da je došlo vrijeme za promjenu ponude, a upravo to shvatili su, izgleda, u Dobreću, jednako kao i prije njih u Brgudu, gdje su ponudili autentičan događaj koji će svim posjetiteljima dati dobar uvid u to kako živi neko selo, kako je živjelo davno prije i što je tada bilo sve dobro i lijepo…

Da se razumijemo, nisam od onih koji sve mjeri aršinom ”naših nona”. Da je prije sto godina sve bilo tako super kako želimo prikazati, i dalje bismo živjeli bez struje, vode, automobila i pećnica. Da našim nonama fali siromaštvo iz djetinjstva i borba s devetoro braće za komadić pogače, ne bi sada uz centralno grijanje pile brazilsku kavu uz rafaelo kuglice. Uglavnom, napredak se dogodio, većinom su stvari bolje i ugodnije nego prije, za sve uključene, no u tom napretku ipak smo nešto izgubili: povezanost. Povezanost s ljudima, s prostorom, s našim naslijeđem. Nemojte me krivo shvatiti, radije bih vozio auto nego da se povezujem s frendovima pješačeči desetak kilometara do posla, i draže mi je ovaj tekst napisati i prepravljati na laptopu nego se boriti s korektorom i pisaćom mašinom na kojoj zapinje slovo ”p”. No, nema razloga da ne zadržimo to što imamo, a usput izgradimo i ono što nam nedostaje u svijetu tehnologije.

Upravo to je turistički trend svuda u svijetu – autentična priča. Emotivna veza s gostom, uronjavanje u sadržaj koji posjećujemo. Umjesto ”bućkanja” na ograđenoj hotelskoj plaži koja bi mogla biti bilo gdje od Turske do Floride, umjesto patvorenih i krivotvorenih ”povijesnih bitaka” i slavnih trenutaka, umjesto glavinjanja za šankom koji je mogao biti u Veprincu, Grobniku ili Trilju, traži se povezivanje s prostorom, poviješću, kulturom i – ljudima.

Zato mislim da je ”Marunada po starinski” i đir po lokalnim konobama uz harmoniku i trubu odlična ideja. Kako za domaćine, tako i za goste.

– Priča
Come on down to my ship, honey, ride on deck
We’ll fly over the ocean, just like you suspect
One more weekend, one more weekend with you
One more weekend, one more weekend will do.
(Bob Dylan)

Eto, krenulo nas s turizmom, pa da se uhvatimo i strateških planova. Uglavnom, nema tu puno filozofije, čini mi se da je generalna ideja dosta dobro pogođena – bez obzira na želje mnogih, Kvarner kojem su perjanice Opatija, Krk i Crikvenica nije Dubrovnik, Split, Novalja ili Istra, ne može graditi svoju priču na već ispričanim i pročitanim idejama.

Nemamo mjesta za Ultru i Zrće, nemamo ”svjetsko čudo” koje će samo po sebi privući milijune gostiju, nemamo poznati brend koji se počeo profilirati ranih devedesetih, čitavo vrijme prilagođavajući se trendovima, da bi danas bio na svom vrhuncu. Mi imamo pomalo zastarjelu ponudu, ali veliku raznolikost i snažan potencijal za rast i razvoj. Uistinu, kapacitet je rijetko gdje problem – tamo gdje ga ima, teško ga je popuniti izvan turističke sezone, a tamo gdje ga nema, nema ga s razlogom. Puno toga je izgubio Kvarner svođenjem na svoju obalu, što se tek posljednjih godina pokušava osvijestiti i u fokus staviti bogatstvo i šarenilo ponude destinacije u kojoj se može skijati i kupati na nekoliko desetaka kilometara razmaka, u kojoj se spajaju nevjerojatne prirodne ljepote sa značajnim kulturnim blagom, u kojem možeš boraviti godinama, a da te uvijek iznenadi nečim novim i dotad neotkrivenim.

Ukratko, ne fali nam kapaciteta, niti gostiju. Fali nam – priča…

– Kiša
And it’s a hard, it’s a hard, it’s a hard, and it’s a hard
It’s a hard rain’s a-gonna fall.
(Bob Dylan)

OK, ova ide bez komentara.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net