Tjedni retrovizor

Kako se bliže izbori, sve su manje šanse da izbjegnem pisati o politici u Tjednom retrovizoru, naprosto zato što će događaji vezani uz politiku dominirati svim informativnim sustavima. Međutim, to ne znači da ćemo svaki prostor na ovim stranicama političarima prepustiti ”bez borbe”, pa ćemo se tako u ovom izdanju uglavnom foksuirati na kulturu i društvena zbivanja.

Naravno, uvijek ima i iznimaka…

– Iznimka
Lovran, Lovran, gradić mali,
U njemu nan niš ne fali…
(Duško Jeličić)

A iznimka od koncepta napisanog u uvodu svakako je Lovran, jer… Naprosto, jer je to Lovran. Čini se, naime, da se umjesto sudjelovanja u jednom bloku u sukobu s drugim, lovranski IDS odlučio postaviti u ”švicarsku poziciju”: što će reći – ni s jednima, ni s drugima.

Sad, koliko je to mudra taktika, pokazat će se vrlo brzo – s jedne strane, moguće je da će borba dva ”titana”, posebice ako bude udaraca ispod pojasa, birače otjerati prema neutralnoj opciji. S druge strane, moguće je i da će u igri ”na sve ili ništa” doći do polarizacije biračkog tijela i da će oni u sredini ”izvisiti”.

Međutim, bez obzira na ishod, tajmnig objave lovranskog IDS-a, u samom ”špicu” pretkampanje i svega nekoliko dana prije predaje izbornih lista, u svakom je slučaju pogrešno izabran.

– Gervais
Tri nonice stare,
Pred kućun su stale.
I kritikale…
(Drago Gervais)

Otvorenje KTC-a Gervais u Opatiji apsolutno je događaj ne samo tjedna, već i mjeseca (onog prošlog, travnja, jer u svibnju će to biti izbori), i kao takav zaslužuje biti vrednovan i na ovom mjestu. Dakle, uz otvorenje gala koncertom operne dive Natalie Ushakove, iste večeri inauguriran je i disko-klub u podrumu objekta koncertom grupe Vatra.

Prije nego što uletim u ”mod tri nonice”, krenimo prvo pozitivnim stvarima: apsolutno je pozitivno da se tako značajan i velik objekt posvećen kulturi otvorio u Opatiji, da je opatijsko kino ”oživjelo” nakon više od dva desetljeća koliko je bilo prepušteno ”paprati”, da se dobila jedna reprezentativna i impozantna dvorana u javnom vlasništvu i dom kulture za brojne aktivnosti opatijskih ustanova i udruga.

Međutim, nije se lako oteti dojmu da se za 42 milijuna kuna (bez PDV-a) moglo i trebalo dobiti daleko više od jedne lijepo uređene kino-dvorane i jednog ogromnog praznog prostora okićenog disko-kuglom koji se neće nikada napuniti ljudima. Pravo čudo je da se političari otimaju za zasluge oko KTC-a Opatija, kad je to vrlo nemušto složen projekt, s hrpom nedostataka, koji je za funkciju koju ispunjava mogao biti plaćen barem upola manje (recimo, Lovranci su sasvim zgodan objekt kina koje služi i kao kulturni dom dobili za 39 milijuna kuna manje od Opatijaca, odnosno trošak lovranskog kina iznosi oko 7 posto troška KTC-a Gervais).

Čini mi se da je značaj koji kandidati za gradonačelnike pripisuju tom objektu daleko veći od njegove ne samo uporabne vrijednosti, već i vrijednosti koju mu pridaju ”obični Opatijci”, pa onda pogotovo smiješno izgleda kampanja po oglasnim mjestima Festivala Opatije gdje ova ustanova reklamira upravo taj objekt. Ne program. Ne koncerte, predstave, događanja… Nego kamen, staklo i žubuku.

No, dobro, ‘ajmo reći da je ravnatelj Festivala Ernie Gigante Dešković uzbuđen što je objekt ispao puno bolje od onog kako ga je on zamišljao u svojim kritikama, pa je svoje oduševljenje odlučio podijeliti sa svojim sugrađanima. Šteta samo što im nije podijelio i ulaznice za otvorenje, na kojem je bilo malo Opatijaca, ali puno praznih mjesta.

I, konačno, zar doista nismo imali neki, barem mali, domaći program koji se mogao ”ugurati” u tu svečanu večer otvorenja? Recimo onaj predstavljanja Duletove knjige koji je prepunio Galeriju Laurus u Lovranu i koji bi sigurno ispunio svih 500 mjesta u velikoj dvorani Gervaisa. Svaka čast Ushakovoj i Vatri, ali ako na otvorenju kulturnog centra koji nosi ime po najvećem čakavskom pjesniku nismo čuli niti jedno ”ča” onda stvarno – džaba ste krečili…

– Protokol
Viva Punk, zehn Jahre lang schonen Dank
Und wir leben auch noch hundert Jahre
Viva, viva, viva, viva Punk
(Hladno pivo)

Malo ću kršiti protokol ove tjedne kolumne, pa ubaciti i jedan događaj koji se još nije dogodio, ali se dogodila njegova najava: nastup Hladnog piva u Gervaisu, odnosno prvi koncert jednog dobrog rock benda u ”najvećem disko-klubu na Kvarneru”.

Hladno pivo slušam doista od rane formativne dobi, a nedavno sam baš razmišljao o tome kako se stvari mijenjaju: nekad sam njihovu glazbu slušao dok sam pogao u pitu, danas ih slušam dok džogiram šumskim putevima. Ne znam samo jel se promijenila njihova glazba, ili sam se promijenio ja.
Ali, u svakom slučaju – barem jedno od nas je puno sporije, mirnije i opuštenije nego prije petnaestak, dvadesetak godina.

Davor Žic / PodUčkun.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 months ago

Tjedni retrovizor

2 years ago

Tjedni retrovizor

9 years ago
error: Content is protected !!