Tjedni retrovizor

Dolazak vatrogasaca u bazu @ Opatija

Prošli tjedan bio je ispunjen događanjima, ne samo onima „revijalne“ prirode, kako to ljetu i priliči, već i onim političkim, no srećom su na svaku „negativnu“ dnevnopolitičku informaciju stigle i dvije pozitivne vijesti.

Takva situacija izaziva dvojbe: kako izabrati samo tri događaja? Uvrstiti samo one pozitivne, koji to nesumnjivo zaslužuju, ili iskoristiti prostor za širi komentar onih koji su nesumnjivo negativni? Odlučili smo se za kombinirani pristup, a rezultate pogledajte u nastavku.

– Heroji
Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji
Samo čisto srce i ničeg se ne boj…
(TBF)

Generalno, nisam sklon mistificiranju i senzacionalističkom populizmu u kojem se u heroje kuju ljudi koji rade svoj posao – bilo da je to gašenje vatre ili natjeravanje lopte po zelenom travnjaku. Posebice u ovom potonjem slučaju. Ipak, bilo je prošlog tjedna nekoliko primjera u kojima je taj „herojski“ pridjev itekako dobro sjeo – ne samo ondje gdje smo ga i eksplicitno stavili u naslov, kod povratka liburnijskih vatrogasaca koji su svoje živote riskirali da bi spašavali tuđu imovinu. I neka im je to posao, ali vatrena stihija koja je napala Split i okolicu ipak je više od „običnog dana u uredu“, a četrdeset sati gašenja vatre bez sna i odmora ipak ukazuje na nadljudske napore zbog kojih su stari Grci i izmisli pojam – heroja. Kasnije se ta riječ, osim u svom izvornom značenju junaka ili poluboga, koristila i za imenovanje zaštitnika nekog mjesta ili lokaliteta, pa je još jednom prikladna: liburnijski (i drugi hrvatski) vatrogasci uistinu su se pokazali zaštitnicima Splita kojeg su spasili od „vatrene nemani“.

Herojima su u antici zvali i pobjednike atletskih natjecanja, stoga nije zgorega među naše sportske heroje uvrstiti i mladog atletičara Daniela Ivaničića koji je Matuljima donio prve seniorske medalje. A dodajmo tu i kolegu iz jednog drugog sporta, odbojke, Opatijca Sandra Dukića koji je zaslužio poziv u reprezentaciju.

Skloni su Grci bili i filozofiji, odnosno znanosti, a ishodište svih znanstvenih disciplina je matematika, pa nećemo preskočiti niti Marina iz MALOG Brguda koji je briljirao na državnoj maturi, a u ovom zbirnom pregledu ljudskih dostignuća koje su cijenili antički narodi, ne smijemo zaboraviti niti poeziju, stoga pregled „junaka tjedna“ zaključujemo jednom heroinom – Betty Jurković, koja je primila odavno zasluženu nagradu za životno djelo.

– Uhljebi
Ušo bi u dvoranu kad rekli bi „dižu se ruke“,
Preko veze u neki upravni odbor upao bez muke…
(Elemental)

Kad smo objavili tekst o tome da će se broj radnih mjesta u Opatiji 21 upeterostručiti, jedan od komentara glasio je da svako novo radno mjesto treba slaviti kao pozitivnu vijest, a ne kritizirati kao „uhljebarstvo“. I generalno je taj komentar na mjestu – trideset novih radnih mjesta u realnom sektoru bili bi izvrsna vijest. Trideset novih radnih mjesta u gradskoj tvrtki je katastrofalna vijest. Razliku između dvije varijante, nakon dva i pol desetljeća političkog kadroviranja i izmišljanja poslova za stranačke (može i nestranačke, odnosno neovisno-listaške) poslušnike, teško da treba objašnjavati, no hajdmo svejedno.

Dakle, trideset novih radnih mjesta u realnom sektoru znak je pozitivnih trendova – jedan je vjerojatno oporavak ekonomije, budući da netko tko otvara nova radna mjesta, svakako računa da će moći tim ljudima platiti plaće i pritom zaraditi. Dodatno, takvo ulaganje znači i vjeru u zajednicu kao gospodarski značajno područje, što znači da će istu logiku slijediti i neki drugi investitori, pa će radnih mjesta biti još i više u budućnosti. S druge strane, kad se vijest o novoj sistematizaciji i zapošljavanju u gradskoj firmi poprati informacijom o smjeni direktora i postavljanju novog direktora bez jasnih kompetencija za rad, ali zato uz značajan rast plaće i beneficija, onda je to razlog za zabrinutost. Pogotovo kad je prati i vijest o povećanju cijene parkinga, koji bi trebao biti osnovna djelatnost ove tvrtke. Tu se vrlo jednostavno vidi princip rada: poskupljenje javnih usluga za plaćanje političkih podobnika, odnosno transfer novca iz naših džepova na platne liste onih koji podržavaju aktualnu političku nomenklaturu.

Da ne govorimo o tome da se uz kadroviranje po gradskim tvrtkama, gradonačelnik Ivo Dujmić bavi i poslovima koji daleko nadmašuju njegovu nadležnost: nije na gradonačelniku da tvrdi da će Opatija 21 gospodariti gradskim parkiralištima, niti da lamentira o tome hoće li Opatijci i koliko plaćati sat vremena parkiranja na javnim površinama (uopće ne znam kako bi ta odluka bila provediva bez opake diskriminacije). Naime, sve to je u domeni Gradskog vijeća, koje donosi odluke o regulaciji parkiranja, kao i odluku o tome tko će parkiralištima upravljati – mogu raspisati natječaj i tražiti najpovoljnijeg ponuđača, mogu ga i dati nekoj drugoj gradskoj tvrtki, recimo Parkovima ili Komunalcu.

Štoviše, ukoliko smatraju da ne žele da jedna gradska tvrtka postane poligon za uhljebe, oni je mogu svojom odlukom i likvidirati. Kao što je i pred svega dvije godine predlagao sam gradonačelnik Dujmić. Tada nije uspio u svom naumu jer je to bila odluka u nadležnosti vijećnika, pa bi i sada možda morao pogledati što mu zakon dozvoljava činiti.

Vrijeme faraona je prošlo, treba nam suvremeni pristup lokalnoj politici, a prva tiskovna konferencija vijećničke većine korak je u dobrom smjeru: uključivanje građana u odlučivanje i donošenje utilitarističkih rješenja (najveća korist za najveći broj ljudi) svakako bolje zvuče od netransparentnosti, politikanstva i zaštite partikularnih interesa.

– Plaža
Vou, vou, vodi me
Na plažu snova…
(Stampedo)

Zaključimo s još lijepom informacijom, kojoj ne trebaju dodatna objašnjenja.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net