Tjedni retrovizor

admin 7 years ago Kolumna , Retrovizor

Evo, da ne bude samo negativno, ovog puta odlučio sam se za jednu književnu kritiku i dva pozitivna komentara.

Pronađite ih u nastavku Tjednog retrovizora.

– Očekivanja
Dosta mi je očekivanja,
Da radim k’o životinja.
Ja stalno sanjam
Da plivam na valovima.
(Belfast Food)

Negdje s osunčane plaže u Španjolskoj ili kakvog urbanog uličnog lokala u Engleskoj javio se napokon i ravnatelj Festivala Opatija Ernie Gigante Dešković, s reagiranjem kojim negira sve što su nekoliko dana ranije ustvrdili gradski vijećnici dok su uzaludno čekali da ih obajsa svojim radijantnim prisustvom. Čitajući reagiranje, odmah sam shvatio da se radi o fikciji kakvom se često bavio aktualni ravnatelj Festivala dok je skupljao radno iskustvo vodeći jednu od 57 udruga pisaca i svih koji se tako osjećaju. Neveliko djelce nedostižne ambicije stvaranja fakta iz fikcije čvrsto pripada domeni šund literature – plošna karakterizacija likova uz striktnu crno-bijelu podjelu na zle novinare i zlonamjerne gradske vijećnike i pozitivne djelatnike gradske institucije za kulturu na čelu s herojem priče, ravnateljem kojem nikad ne bi na pamet palo poslovati izvan legalnih i proceduralnih okvira, otkriva ograničen domet autora, dok njegovo odbijanje da istraži potencijal koji mu pruža izvorna zamisao i dublje uroni u temu plaćanja vanjskih agencija da rade posao koji bi trebala raditi tvoja institucija pokazuje manjak introspekcije i otkriva da je tekst nastajao u žurbi i, vjerojatno, na neki izvanjski poticaj. Iskreno, od nekoga tko je godine radnog iskustva skupljao pišući knjige i obavljajući dužnost predsjednika jedne od 57 udruga pisaca i svih koji se tako osjećaju očekivao sam puno više.

Razmišljao sam neko vrijeme o tome zaslužuje li takav nabrzinu sklepani konstrukt kritiku ili odgovor i zaključio da ipak zaslužuje. Ne zato što bi netko mogao pomisliti da se kod Deškovića radi o stvarnosnoj prozi, možda je čak i poistovjetivši sa stvarnim osobama i događajima, nego zato što tako nemušto, a bahato skrojen tekst zahtjeva odgovor po mjeri. Uglavnom, za razliku od Deškovića kojem je to bila obaveza, ja sam prisustvovao protekloj sjednici Vijeća i nakon toga sastavio tekst koji u potpunosti odgovara onome što se u vijećnici događalo, što će vrlo brzo potvrditi i sam zapisnik sjednice. Međutim, Dešković je odlučio da neće dopustiti da ga neznanje spriječi u iznošenju svog mišljenja, pa je usprkos tome što je sjednicu Vijeća proveo negdje na osunčanoj plaži u Španjolskoj ili kakvom urbanom uličnom lokalu u Engleskoj, hrabro odlazeći gdje nijedan zaposlenik Festivala Opatija dosad nije išao u potrazi za programom, zaključio da bi, post factum, ipak htio nešto reći o instituciji kojoj je na čelu. I nije problem u tome što nije govorilo kad i gdje je trebalo, niti u tome što ni u svom reagiranju svjesno nije dao odgovore na pitanja koja su od njega tražili vijećnici, već u tome što je u svom pokušaju izvrtanja teza pokušao u svoja gov… khm, probleme uvaliti sve djelatnike Festivala Opatija. Naime, kad citira naslov teksta ”Rasprava na Vijeću razotkrila financijski nered u Festivalu”, namjerno izostavlja njegov drugi dio koji ”krije” poantu – ”Dešković potrošio sredstva koja nije imao za program koji nije planiran”. Dakle, ravnatelj, onaj koji zastupa instituciju i snosi kaznene posljedice za loše upravljanje jest odgovoran, a ne gospođe iz računovodstva ili bilo tko drugi tko je marljivo radio na realizaciji Deškovićeve vizije otvorenja KTC-a koja je uključivala trošenje oko milijun kuna sredstava koje nije imao, uz hirovite odluke organiziranja repriza koncerata koji nisu bili planirani niti u ”premijernoj izvedbi”. Srećom, taj pokušaj zamjene teza Dešković čini tako loše i šlampavo, da se čovjek zapita je li on zapravo genije kakvim se predstavlja. Iskreno, od nekoga tko se godinama hvalio da je član MENSA-e, očekivao sam puno više.

Svoju fikciju Dešković je očito pisao inspiriran olakšanjem jer mu je Gradsko vijeće odlučio odobriti povećanje svih stavki čije je predviđene iznose premašio, no ne treba zdvajati zbog činjenice da mu je time oprošteno loše planiranje i razbacivanje novcem građana. Naime, sasvim je izvjesno da će se u istoj situaciji traženja novih financijskih kombinacija od vijećnika koje uporno izbjegava ravnatelj Festivala ubrzo ponovo naći. Od nekoga čija je sposobnost upravljanja financija poput ‘pijanog miljardera’ doista ne treba očekivati puno više.

– Kurijera
Kada vidin toje oči
Da zasvitle u toj noći
Ja te zoven, stoj kurijera!
(Gustafi)

Dvije su bolne točke opatijske (liburnijske) svakodnevice – noćni život i depopulacija. E, pa u rješavanju prve prošlog se tjedna otišlo jedan korak naprijed…

– Djeca
Ja sam odrastao
Uz ratne filmove u boji
Uz česte tučnjave u školi
Uz narodne pjesme pune boli
Ja sam stvarno sretno dijete…
(Prljavo kazalište)

…a u rješavanju druge i koji korak više.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net