Tjedni retrovizor

…ilustracija…

Bilo je nekoliko tema koje se ovog ponedjeljka nisu plasirali u prošlotjednih „top 3“. Između ostalih, tu su posjet premijera Plenkovića gradonačelniku Dujmiću koji bi se mogao nazvati „koalicijskom uspravnicom“, peticija Brgujaca protiv zatvaranja škole u njihovom mjestu kao i sumnje koje su se pojavile oko konačnog „spasa“ za hotel Paris.

Evo što je preostalo…

– Najgora odluka
Money for nothing
And our chicks for free…
(Dire Straits)

Opatijsko Gradsko vijeće odlučilo je na svojoj prošloj sjednici (ponovo) donijeti jednu od najgorih odluka dosad. Istina, nakon „generacijskog“ zaduženja u iznosu većem od 150 milijuna kuna za projekte koji su probijali granice troškovnika – a među kojima se ističe Kulturno-turistički centar – u ranijim mandatima, doista jest neobično takvom nazvati odluku o spuštanju cijene za zakupce gradskih prostora, ali čuđenje vrijedi samo na prvi pogled.

Jer, u svojoj suštini, ova odluka duboko je nepravedna i drastično narušava tržišnu utakmicu, koristeći za to novac poreznih obveznika. Recimo to i ovako – svi Opatijci dio svojih plaća daju u gradsku kasu, iz koje će se izdvojiti 860 tisuća kuna kako bi se pomoglo samo malom dijelu trgovaca i ugostitelja – onih koji su putem legalnih natječaja sami izlicitirali visinu svojih najamnina. Dakle, dok se recimo u Dubrovniku s kojim se Opatija kao „hrvatska turistička perjanica“ voli uspoređivati, proračun puni ogromnim iznosima najmova, zakupa i koncesijskih naknada, Opatija smatra da nije dovoljno atraktivna da bi u njoj trgovci zaradili onoliko koliko su planirali kad su se javili na natječaj za gradske poslovne prostore. Pa im pod izlikom gospodarske krize – u trenutku kad BDP raste po stopama većim od 3 posto godišnje, a turizam iz godine u godinu bilježi rekordne brojke – proizvoljno spuštaju najamnine.

I još se hvale kako je to potaknulo bolju naplatu koja sada iznosi 80 posto: doslovno, moraju ljudima plaćati da bi mogli naplatiti ugovorne obveze. I čak ni to ne djeluje kod petine zakupaca!

Što je u pozadini ove mjere? Pa, teško je reći radi li se o populizmu ili pokušaju stvaranja nezasluženih beneficija za pojedine gospodarstvenike: recimo, one koji su unaprijed znali da će im vratiti gotovo 15 posto najamnine svake godine pa su tako mogli u nadmetanju za poslovne prostore mogli biti „izdašniji“ od konkurencije. Koja god od ove dvije opcije bila u pitanju, radi se o 860 tisuća kuna ne bačenih u vjetar, nego iskorištenih na štetu cjelokupnog gospodarstva.

– Nevidljivi Milan
Nogom stani maramicom mani,
maramicom mani, moj Milane.
(Vasilija Radojčić)

HNK Rijeka proteklog je tjedna bila u fokusu medija. Ljepša strana te priče je povijesna pobjeda nad Milanom, jednom od najtrofejnijih europskih klubova, a ona manje lijepa jest „politički“ dio nogometne hijerarhije, odnosno izbori za predsjednika HNS-a koji su riječku publiku i vodstvo kluba stavili na suprotne strane. Dok su navijači bili protiv Davora Šukera (ako već ne za Darija Šimića), Damir Mišković stavio se na stranu aktualnog predsjednika HNS-a koji nas navodi da žalimo za „dobrim starim vremenima“ kada je Savez vodio Vlatko Marković. U usporedbi sa Šukerom, sasvim simpatičan tip.

Nakon što su navijači izrazili svoj stav, Mišković je povukao prilično neobičan potez: najavio je anketu o tome treba li on ostati na čelu kluba. Dio navijača to je shvatio kao vrhunac demokracije, no u osnovi se radi o „emocionalnoj“ ucjeni – ili šutite i plješćite mi za sve što radim ili ću vas ostaviti na „cjedilu“. Mogućnost izbora jednaka je onoj kao kad roditelj ljutitom djetetu poruči: „Dok si pod mojim krovom…“ ili „Ako ti se ne sviđaju moja pravila, nađi si novog tatu“.

Naravno da HNK Rijeka ne može bez Miškovića zadržati sadašnji nivo kvalitete – kako na terenu, tako i izvan njega – i naravno da je Mišković najzaslužniji što je klub sa sredine ljestvice prve HNL doveo do kluba koji može nadigrati velikog Milana. I naravno da predsjednik kluba mora biti biznismen i razmišljati o tome koji je „deal“ najbolji za njegovu „kompaniju“. Nažalost, u hrvatskom nogometu to znači biti dio kaljuže: ne možeš biti „malo“ prljav, to je jedna od onih stvari, poput trudnoće, gdje su mogući samo binarni odgovori – ili jesi ili nisi. Možda je to prihvatljiva situacija u „klupskoj politici“, ali treba razumijeti i navijače koji o tome imaju svoj stav, stoga je nervozan odgovor na poruku Armade bio doista pogrešan.
Puno poštenije bilo bi reći – da, ja se moram uprljati da biste vi mogli ostati čisti i beskompromisno tražiti nemoguće.

– Snijeg
Za spasiti svijet nemam ideju
I sve je na kraju prekrio snijeg…
(Detour)

U potrazi za pozitivnom pričom ovog smo se tjedna okrenuli prirodi – pao je prvi pravi ovogodišnji snijeg, za dječje i roditeljske radosti sasvim dovoljno.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net