Tjedni retrovizor
…ilustracija…
Kasno je sad za uvod.
– Drugi
Second best, oh, second best
I can learn to live with this
Plus, I really need a rest…
(Pedro The Lion)
Nakon lani osvojenog naslova šampiona Hrvatske i kupa, drugo mjesto možda se čini kao korak unazad – osobito u prvenstvu za koje se činilo kao da ga niti jedna od tri vodeće momčadi nema volje osvojiti – no, zapravo, radi se o velikom uspjehu za HNK Rijeku.
Naime, ovo prvenstvo nije govorilo o snazi kolektiva ili kvaliteti pojedinog igrača koji je „zabljesnuo“, nego o održivosti jedne ideje – kluba kao „samoobnavljajuće“ jedinke, koja može trajati dugo oslanjajući se isključivo na vlastitu snagu.
Nešto kao Ajax prije dvadesetak godina, pogon koji je veći od jednog igrača, trenera ili predsjednika kluba. A ako se ta ideja pokaže uistinu ostvarivom, onda ulog od jednog propuštenog naslova vrijedi mnogo budućih slavlja.
¬- Ispod mora
Up on the shore they work all day.
Out in the sun they slave away,
While we devotin’
Full time to floatin’
Under the sea…
(Mala sirena)
U mulju pomorskog dobra svašta se može iskopati. Mnogi su koncesionari dosad igrali tu igru – pokušaš prostor osvojiti postavljanjem više ležaljki nego što je dozvoljeno planom, tjeranjem ekipe sa šugamanima, gradiš se šankovima i barovima, ali trebao nam je jedan strani investitor da nam pokaže kako se to radi.
Ako ti fali prostora – eno mora koliko hoćeš. Pa dvije trećine Zemlje je prekriveno morem, a sada će nekome faliti tih par kvadrata?
– Po-malo…
We have all the time in the world,
Time enough for life,
To unfold…
(Louis Armstrong)
Ugh, parking… Bleh. Mogao bih ovdje sada linkati jedno 200 tekstova s našeg portala, a to se odnosi samo na one objavljene prošlog tjedna. Imali smo najave, pa objave, pa reagiranja, pa… Ne znam ni kako bih ovo nazvao, ali isto ima veze s parkingom.
Imam osjećaj kao da su političari plaćeni po tome koliko puta spomenu riječ parking, jer drugo objašnjenje teško mi je naći za stalno oživljavanje iste teme i pravljenje spektakla od vjerojatno najbanalnije svjetske teme. Ne znam koja bi odluka mogla biti jednostavnija od te hoće li te zadovoljstvo ostavljanja automobila između dvije nacrtane plave linije koštati 3 ili 5 ili 10 kuna u sat vremena. Ne, stvarno, ne šalim se – postoji li jednostavnija odluka?
Možda, eventualno, odluka da se u zgrade u kojima će 200 djece boraviti barem deset sati dnevno ne ugrađuju lako zapaljivi materijali? Ili, da kad gradiš kino, vodiš računa o tome da se platno vidi sa svih mjesta u dvorani? Ili, kad raspisuješ javnu nabavu, da promisliš o tome što želiš/trebaš kupiti, jer to nije supermarket u kojem se možeš predomisliti na pola puta do kase? Ili kad gradiš stadion s 1.000 mjesta, da računaš da će više od troje ljudi doći automobilom? Ili…
Hm, da… Možda da im ipak damo još malo vremena s tim parkingom…
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net