Tjedni retrovizor

Objavljeno 09.07.2018.

Mogao sam danas napisati bilo koji od dva sasvim različita teksta, sa sasvim različitim pogledom na prošli tjedan. U nekom paralelnom svemiru, napisao bih dirljivu posvetu odluci kastavskog Gradskog vijeća da sportskoj dvorani nadjene ime Matije Katalinića, „nabrijan“ osvrt na gorljivu podršku hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji diljem Liburnije ili osobne impresije s koncerta Zvonka Bogdana, jednog od najboljih događanja kojima sam svjedočio posljednjih godina i na kojem sam se uvjerio da se „narodna“ i narodna glazba razlikuju kao klasika i hitovi Tončija Huljića i doživio da „zlostavljane“ tambure u rukama pravih majstora zvuče – maestralno.

Nažalost, iako smo – očigledno – jednom nogom u tom svemiru, prema zemlji nas vuku teme koje su ipak „upale“ u ovo izdanje pregleda najznačajnijih događanja iz prošlog tjedna.

– Pročelnik
You’ve been hit by,
You’ve been struck by,
A smooth criminal…
(Michael Jackson)

Puno bi se riječi moglo potrošiti na skok Filipa Vlaha s mjesta predsjednika Kluba vijećnika Ive Dujmića u fotelju pročelnika za komunalni sustav. Ali, čemu? Oni kojima je to normalno, neće se nakon čitanja teksta „preobratiti“, a oni koji smatraju nedopustivim ta politička zapošljavanja, već su ionako digli ruke od ovog grada i društva. Umjesto toga, tek opaska da bi novopečeni pročelnik s titulom kriminaliste u ovoj gradskoj upravi mogao imati pune ruke posla…

– Partizan
Life’s the biggest troll but the joke is on us,
Yeah, the joke’s you showed up…
(Childish Gambino)

Nekoliko puta pročitao sam tekst, a da me okreneš naglavače, ja i dalje u njemu ne mogu naći ništa sporno. Jedna lagana najava male fešte povodom velikog jubileja rubeškog Partizana i razgovor o radu udruge kastavskih antifašista doista se čine kao vrlo bezazleno nedjeljno štivo. No, tek što je tekst objavljen na Facebooku, odmah su protiv njega ustali (da ne koristim proskribirani aorist) komentatori s nekim iznenađujućim tezama. Nemam ih volje prepričavati, ali onaj tko ima mentalne snage za takve akrobacije, može skočiti na naš profil pa ih pročitati (jer ne brišemo komentare, osim onih koji su uvredljivi) i možda bolje shvatiti tu argumentaciju od mene.

Uz razumijevanje osjetljivosti situacije u kojoj su ljudi gubili živote i imovinu, pa je razumljivo da određeni ožiljci nikada ne zarastu, moram pitati – pa dobro, koji je vam je? Koja vas to pravednička ognjica, vi nepismeni fejsbučki komentatori, tjera na razotkrivanje tajna koje antihrvatski i komunistički masoni skrivaju već osam dugih desetljeća, sve dok ih vi niste saznali i odlučili saopćiti svijetu?

U načelu, nemam ništa protiv argumentirane rasprave, tamo gdje je tome mjesto – istražimo sve zločine, posložimo povijesne zbiljnosti, usuglasimo znanstvena istraživanja o ratu i poraću, ali nemojmo tim spamati svaki kutak digitalnog prostora, jer – čemu zapravo? Kakva će to konverzacija biti ako na svaku najavu svete mise pravednički križari odgovaraju postovima o prikrivanju pedofilije u svečenićkim redovima, a na svaku objavu o proslavi Oluje spominju Lore i Glavaše?

Svaki zločin mora biti istražen, svaki izvršitelj suđen, svaki nalogodavac prokazan – radilo se tu o Titu, Paveliću, Karadžiću ili Merčepu i njihovim sljedbenicima. Ali ovim napornim prepiskama i ispravljanjima „povijesnih neistina“ samo se muti voda, što će dovesti do toga da „nitko nije kriv“ jer „gdje ste bili dok su njihovi klali“ i što sad „naše nevine imate suditi“.

Zločine koje su počinili oni prije nas ne trebamo skrivati, mitologizirati, relativizirati a posebice ne – glorificirati. Ne postoji u zločinu reciprocitet – „oko za oko, zub za zub“ nije pravilo koje ijedna normalna osoba može podržati, niti postoji gradacija ubojstva. Svako je od njih grozno, radilo se o 12-godišnjoj djevojčici srpske nacionalnosti ili Talijanima koji su se nakon drugog svjetskog rata zatekli na „oslobođenom teritoriju“.

Inzistiranje na spominanju zločina u svakom, pa i najneprimjerenijem kontekstu, samo dovodi do sve većeg obezvređivanja njihovih žrtava, koje ostaju u javnosti prisutne tek kao „moneta za potkusuravanje“ internetskih trolova.

– Parking
Gimme gimme more, gimme more, gimme gimme more,
Gimme gimme more, gimme more, gimme gimme more,
Gimme gimme more, gimme more, gimme gimme more,
Gimme gimme more, gimme more, gimme gimme more!
(Britney Spears)

Parking u garaži sportske dvorane prošlog ljeta stajao je triput manje nego godinu dana kasnije. Dakle, ako danas automobil ostavite na jedan sat platit ćete šest kuna, a prije točno godinu dana isto vas je zadovoljstvo stajalo svega dvije kune.

Veselim se situaciji u kojoj će koncesionar imati priliku samostalno definirati uvjete parkiranja u cijelom gradu…

Davor Žic / PodUčkun.net

Oznake: , , , , , ,

Vrati se natrag »