Tjedni retrovizor

Uz malo sreće, ovo bi mogla biti posljednji ovoljetni Tjedni retrovizor u kojem prevladava politika… Ali, ipak, i u njemu – sport ima prednost!

– Šampioni i navijači
Neka pati koga smeta,
Hrvatska je prvak svijeta…
(Baruni)

Nogomet je, naravno, bio u fokusu prošlog tjedna – život je nakratko zastao dok se čitava nacija „držala dah“ iščekujući rasplet jednog fascinantnog poglavlja koje će srebrnim slovima ostati upisano u povijesti hrvatskog sporta.

Sasvim neobično za zemlju u kojoj živimo, taj je trenutak proslavljen dostojanstveno i ponosno, bez „jebanja majke“ sucu i pretjeranog brojenja krvnih zrnaca francuskih nogometaša, bez izgreda i nasilja, bez razbijenih glava, uz pjesmu i zajedništvo.

Bio je to trenutak u kojem je čak i osoba koja se ne smatra nacionalistom mogla reći da je „ponosna što je Hrvat“. A sve je to bilo izraženo i na našoj lokalnoj razini, jer Liburnija je fantastičnim navijanjem pratila ovu hrvatsku nogometnu bajku do samog (sretnog) kraja.

– Vrtić, matematika i logika
And don’t think that I’m out of line,
For speaking out for what is mine…
(Steely Dan)

Onaj dio prošlog tjedna koji nije bio obilježen nogometom, bio je obilježen pitanjem financiranja Dječjeg vrtića Opatija, a tu se doista moglo svašta pročitati. Prije svega, ispada da se dogovor sa Zajednicom Talijana oko financiranja troškova izgradnje novog objekta vrijednog četrdesetak milijuna kuna nije osigurao nikakvom garancijom čvršćom od one koja se može mačku vezati za rep, pa su partneri u toj investiciji, kada ih je dočekao račun od desetak milijuna kuna (točan iznos još nije poznat usprkos „uzornoj transparentnosti“ gradskih financija) mogli reći – „scusi, al’ jebiga“.
Na stranu to što su jedni obećavali nešto što nisu znali hoće li uopće moći ispuniti, a drugi im slijepo povjerovali i skočili u vatru prije nego što su rekli „potpiši ovdje“, čini se da postoji prijepor i oko toga postoji li uopće ugovor koji bi definirao prava i obaveze svake od dviju strana. Talijani, naime, tvrde da nisu potpisali nikakvu obavezu, osim (su)financiranja projektne dokumentacije.

I što sad? Niš’, isto što i svaki put do sada – uzeti kredit i prebaciti brigu na neke buduće generacije. I tu onda stvari postaju zanimljivije, budući da je vijećnička većina tijekom proteklih godinu dana očito izgradila barem djelomično formiranu kičmu, pa nisu odmah kolabrirali pod teretom prijetnje da će biti krivi ako se zaustavi izdašno financirani nadstandard za građane Opatije i pristali na kapitulaciju. Doduše, nisu niti s indignacijom odbili mogućnost da svaljivanjem 20 milijuna kuna duga na svoju djecu financiraju sulude investicije, već su se odlučili za srednje rješenje – tražiti dodatne informacije.

Odgovor koji je uslijedio nije bio onakav kakvog je itko očekivao, samim time što je prvo stigao od HDZ-a, čiji su čelnici reagirali brže nego njihov koalicijski partner, gradonačelnik Ivo Dujmić. I ne brinite zbog toga što ih se naziva koalicijskim partnerima, jer odlučili su, čini se, svoju vezu učiniti javnom, barem sudeći prema tekstu HDZ-a koji se iskazao matematičkim izračunima. Naime, dokazali su da je većine u Vijeću (koalicije SDP-AM-IDS-HSU-UK) više od manjine (koalicija HDZ-NL ID), makar i za jednoga.

No, logičke bravure ipak su rezervirane za gradonačelnika Dujmića, koji je u svom reagiranju poručio kako troškovi investicije u dječji vrtić nisu probijeni jer se ionako očekivalo da će biti probijeni. Odnosno, probijanje je planirano, pa investicija nije probila budžet, iako je trošak barem dva milijuna kuna veći od plana.

– Ironija
And isn’t it ironic, don’t you think?
A little too ironic, and yeah I really do think…
(Alanis Morissette)

Ne znam je li samo meni upala u oko ta ironija, ali samo dan nakon što je, u kratkim crtama, gradonačelnik Dujmić rekao da je grad u bankrotu jer fali 20 milijuna kuna, u istom je uredu najavio podjelu besplatnih porcija rižota i crnog vina. Dakle, dođite i jedite – jer za drugo neće biti šoldi…

Davor Žic / PodUčkun.net

error: Content is protected !!