Tjedni retrovizor
Dvije teme dominirale su medijskim prostorom proteklog tjedna – jedna sportska i jedna nesportska. I jedna i druga lakše se prati s malo alkohola u krvi, stoga ih valja „prekinuti“ s – jednom kratkom, s nogu. Ako niste pogodili koje su tri priče ovog Tjednog retrovizora, ne očajavajte, već samo nastavite čitati…
– Nesportska
Nemam para,
Nemam ni drugara…
(Nino)
Vrč, kao što tvrdi poslovica, ide na vodu dok se ne razbije. A u opatijski vrč stalo je puno toga – natrpalo se tu više od stotinu milijuna kuna kreditnih zaduženja za razna zdanja koja nastavljaju proizvoditi troškove, poput sportske dvorane ili centra Gervais, da ne govorimo o nekim projektima poput Amerikanskih vrtova koji nisu financirani iz kredita, ali svejedno predstavljaju ozbiljan trošak za gradsku kasu. Pa se onda u taj vrč ulilo i petnaestak milijuna kuna raznih naknada, poticaja i subvencija – sve u jednoj godini – kao trošak predizbornih obećanja, pa ga se još krajem godine nekako pokrpalo zajedničkim trudom i kompromisnom trgovinom vijećničke većine i gradonačelnika Ive Dujmića.
No, čini se da se vrč konačno razbio, a kap koja ga je prelila u „dobrim godinama“ prošla bi nezamijećeno – radi se o „kreditiću“ od deset milijuna kuna i prodaji stare zgrade dječjeg vrtića. Dvadesetak milijuna „debela“ zakrpa koja je trebala začepiti rupu nastalu odustajanjem Talijanske unije od projekta izgradnje novog vrtića, ali i sve većim socijalnim pritiscima na gradsku kasu, nije prihvaćena na Gradskom vijeću, a dvije strane – gradonačelnik Ivo Dujmić i većinski klub koji čine SDP, IDS, Akcija mladih, HSU i Unija Kvarnera – ostale su u pat-poziciji, bez mogućnosti da približe svoja potpuno oprečna stajališta.
Pritom se može u javnosti čuti puno buke, dok optužbe pljušte s obje strane, pa „dujmićevci“ optužuju predstavničku većinu za neozbiljnost, a ovi uvraćaju udarac tvrdeći da je Dujmić obmanuo građane i vijećnike.
Možda, stoga, u interesu javnosti ne bi bilo loše dati neke konkretne odgovore na pitanja koja se „vrte u eteru“. Primjerice – je li Grad Opatija prezadužen? Nije. Zaduženje, iako iznosi više od 120 milijuna kuna, ipak je ispod zakonskog maksimuna koji propisuje da kreditne obveze (rate) ne smiju biti veće od 20 posto tekućih prihoda proračuna. Osim toga, Grad Opatija samo u udjelima u LRH ima trostruko veću imovinu od dugova po kreditima, stoga nije upitno hoće li ih moći isplatiti.
Je li onda proračun – održiv? Isto tako – nije. Iako je prodaja imovine „legitimna“, česta i „izdašna“ stavka u prihodima budžeta, jednako kao i krediti, pitanje je na što se taj novac troši. U slučaju Opatije, financijski bi isplativija varijanta bila da su tih stotinjak milijuna kuna stavili na jednu hrpu i – zapalili, jer tako barem ne bi imali dodatne (milijunske) troškove koje svake godine proizvede njihovo održavanje i „hladni pogon“. Da se novac dobiven prodajom imovine i kreditnim zaduženjima ulagao u novu imovinu koja može stvarati prihode, „krvotok“ gradske blagajne izgleda bi puno svježije. Ovako, ispada da se želi „živjeti na dug“ i kreditnim zaduženjima financirati izdašne transfere iz proračuna prema građanima i ulaganja u megalomanske projekte.
Zašto su to megalomanski projekti, kad je sportska dvorana dugogodišnji opatijski san, kino je bilo potrebno obnoviti, a dosadašnji vrtić nije odgovarao standardima? Zato što su njihovi troškovi daleko nadmašili njihov značaj – kino, sportska dvorana i vrtić su trebali biti funkcionalni projekti koji bi za najmanji mogući trošak trebali dati najveću moguću uslugu. No, njihovi troškovi debelo su prenapuhani za ono što pružaju: Lovran je vrlo kvalitetno kino dobio za oko tri milijuna kuna, a Opatija za oko četrdeset i pet milijuna kuna. Probajte staviti te brojke u neki omjer – za jedan Centar Gervais, Opatija je mogla izgraditi petnaest (!!!) kino-dvorana. A sportska dvorana? Bale su za manje od milijun eura izgradili sportsku dvoranu koja je proglašena trećom najboljom u cijelom svijetu, a Opatija je na svoju potrošila barem osam puta više. Konačno – vrtić. Cijena od 43 milijuna kuna za izgradnju jednog dječjeg vrtića je ridikulozna, a još više što ta cijena ne obuhvaća i trošak zemljišta na kojem je izgrađena, što znači da je realan trošak još bitno veći. S druge strane, postojeća zgrada vrtića, prema procjenama, vrijedna je svega 12 milijuna kuna, odnosno otprilike četiri puta manje? Drugim riječima, da se pametno planiralo, Opatija je umjesto tri „gutača novca“ mogla izgraditi čak 27 objekata koji bi bili funkcionalni i jeftiniji za održavanje.
Za one koji su izdržali pratiti ovu priču sve do sada: što dalje? Pa, Opatija i dalje ima značajan potencijal, a ako ova kriza vlasti i proračuna usmjeri planiranje i razvoj grada u pravom smjeru, onda će „razbijeni vrč“ biti lako pokrpati. No, još koja godina i još koji suludi projekt poput Amerikanskih vrtova, garaže Gorovo ili (pre)skupog Doma zdravlja, pa i nastavak prakse kupovanja glasova izdašnim proračunskim transferima, mogao bi uzrokovati situaciju u kojoj će sav taj razvojni potencijal biti nepovratno uništen, a građanima umjesto socijalnih mjera ostati tek dugovi i kamate.
– Jedna kratka
Večeras je naša fešta,
Večeras se vino pije…
(Tomislav Ivčić)
Finila je Bela nedeja, što znači da imate tjedan dana za otrijezniti se i pripremiti za tri vikenda Marunade…
– Sportska
Namesto koga roža cveti,
Namesto koga sem jaz…
(Vlado Kreslin)
Matjaž Kek ostavio je velik i neizbrisiv trag u riječkom sportu, osvojio brojne trofeje i srca navijača, ali i trajao više od pet godina u gradu koji ne oprašta neuspjeh. Takvog trenera Rijeka više neće naći.
Njegov nasljednik, Igor Bišćan, ima pred sobom težak zadatak – slabašnu i psihološki potučenu momčad u gradu koji je, nahranjen uspjesima, stavio pred nju nedostižna očekivanja, pretvoriti u pobjedničku. Ako u tome uspije, bunt navijača zbog njegove „plave krvi“ neće biti dugog vijeka. Ako ne uspije, neće on biti dugog vijeka…
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net