Tjedni retrovizor
Ima već skoro puno desetljeće otkako sam krenuo „mašiti“ ponedjeljkom o svemu što sam smatrao vrijednim svoje pažnje, kao i pažnje čitatelja portala Pod Učkun, čiji se broj u tom razdoblju udesetostručio. Neki (uglavnom političari) su tu bili češći gosti od drugih, ali to je sasvim normalno i uobičajeno – smisao novinarstva (velikim dijelom) jest da se bavi propitkivanjem poslova javne vlasti, a ti poslovi nisu uvijek čisti i transparentni. No, nisu u ovoj rubrici gostovale samo negativne vijesti, nego i mnogo lijepih trenutaka iz sporta, kulture, lokalnih inicijativa, lijepih građanskih akcija, pa čak i aktivnosti gradskih i općinskih vlasti, kada su to zaslužile.
Od migrantske krize do globalnog zatopljenja – širok dijapazon tema smo pokrili, ali jedna je često izmicala fokusu, iako je bila uvijek prisutna „u kutu oka“ svakog autora i čitatelja. Jer, riječ je o temi koja ih povezuje – samim medijima.
A to, složit ćete se, nije baš fer, jer ako političari zaslužuju kritiku, onda novinari zaslužuju – ćepu. Koliko god javnog novca uludo spiskali lokalni šerifi, mediji ubrzano troše nešto daleko vrednije, što se teško može platiti: vjerodostojnost, poštovanje i odanost čitatelja. Iz situacije u kojoj su novinari bili najpouzdaniji glasnici stanja u svijetu koji nas okružuje, u manje od dva desetljeća stigli smo do vremena u kojem se novinarskim tekstovima često vjeruje koliko i predizbornim obećanjima.
Što je uzrok? Jedni kažu – pojava interneta i portala koji su ubili volju čitateljima za plaćenim i pouzdanim informacijama i okrenuli ih besplatnim, brzim, ali često i netočnim vijestima. Drugi tvrde – gospodarska kriza 2008. godine koja je gotovo uništila srednju klasu koja čini najveću bazu konzumenata kvalitetnih informacija, desetkovala novinske redakcije i istraživačke budžete, a „mase“ okrenula populizmu u politici i vijestima. Prilično sam siguran da niti jedna od tih pretpostavki nije točna: da, društvene mreže oduzele su medijima ekskluzivno pravo širenja informacija i da, manjak novca otežao je novinarski rad – no mislim da su za „smrt medija“ krivi sami mediji.
Nisu se adaptirali novoj stvarnosti, nisu se zapitali što to čitatelje doista zanima, nisu se potrudili pronaći i servirati informaciju koju nije moguće pronaći na susjedovom Facebooku ili u podnevnom dnevniku. Nastavili su istim putem kao i dosad, vjerujući kako ponavljanje iste akcije može dati drugačije rezultate, iako su ih konstatan pad publike i prihoda u tome uporno opovrgavali. Nisu naučili raditi brže i kvalitetnije, nisu htjeli preuzeti veći teret za manje slave, nisu prepoznali priliku koju pružaju nove tehnologije…
U toj priči, nemojte misliti da sebe izdvajam iz grupe koju kritiziram, jer i sam sam pridonio tom trendu. Sve je teže plivati u moru informacija i potrebom za čim bržom objavom, pa se dogodi da se u tekstu potkrade kakva greška, da se provuče nedovoljno provjerena informacija, da se nekritički prenese kakva vijest, da se daje prednost brzim i gotovim „piarovskim“ objavama umjesto vlastitih autorskih tekstova… Kao što je rekao jež kada je sišao sa četke – tko radi, taj i griješi. No, važno je ne bojati se rada i priznati greške te ih pokušati ispravljati.
Regionalnim portalima koji se doista trude boraviti na terenu i donositi one vijesti koje ljude zanimaju, puno je faktora koji otežavaju kvalitetan rad – fali vremena, fali ljudi, fali para. Ali, ne fali nam – volje. A uz dobru volju, nekako rješavamo i ove druge probleme: doduše, s vremenom i parama rijetko tko izađe na kraj, ali dobrih ljudi sve je više u ovoj priči. U deset godina, kao što se povećavao broj naših čitatelja, povećavao se i broj naših dragih suradnika – dobrih novinara, kvalitetnih fotoreportera, vrijednih urednika i marljive „ekipe na terenu“. I sve ovo, za one koji su izdržali, bio je uvod u meni osobno najdražu i najvažniju vijest proteklog tjedna, a možda i čitave godine: redove naše rastuće regionalne mreže pojačao je još jedan izvrstan kolega, kojeg od „prašinarske strasti“ i posvećenosti malim ljudima i malim temama nije cijepio niti kratkotrajni boravak u velikom, ostakljenom i klimatiziranom uredu u gradu. Pridružio nam se Anto Ravlić.
Zajedničkim snagama, sada već imamo respektabilnu regionalnu mrežu u koju su ujedinjena tri portala koji donose pedesetak tekstova iz života brojnih stanovnika tri županije. Nismo toliko pretenciozni da smatramo da smo otkrili recept za spas novinarstva, niti da pišemo najbolje tekstove i snimamo najljepše fotografije, ali drago nam je da sve više ljudi – s one čitateljske, kao i autorske strane – prepoznaje misiju koju smo si zadali i u dobrom dijelu ispunili: ako želite znati što se događa u svijetu, gledajte CNN; ako želite znati što se događa u državi, pratite dnevnike; a ako vas zanima „ča je novega“ u susjednom selu, „ukucajte“ adrese PodUckun.net, Torpedo.media i Tunera.info.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net