Tjedni retrovizor

Politička zbivanja, nadajmo se, daleko su iza nas u ovim vrelim ljetnim danima (Liburnija je pitom kraj, a ne kao oni u Rijeci što se svađaju i na „plus 40“ oko galebova), a takvu situaciju odražavaju i teme što dominraju našim portalom, pa onda i ovim Tjednim retrovizorom.

– Kreveti

Trapped in wrinkled heads,
Caged in city beds…

(Chromatics)

Nema kažu, turista. Svi se žale na manjak gostiju, sve dok ne zapnu u koloni. No, dobro – prema svim pokazateljima, „fizički promet“ ove turističke sezone trebao bi biti manji nego prošle godine. To znači da ćemo imati (na Opatijskoj rivijeri, Hrvatska možda i „uhvati“ pozitivnu nulu) manje noćenja i dolazaka turista nego lani.

Već odavno govorim da brojenje automobila na graničnim prijelazima i nema previše smisla – ako ćemo o turizmu razgovarati u brojkama, onda je jedina mjerodavna brojka ona iza koje stoji znak za euro, dolar ili kunu. Masovni turizam faktor je uništenja svakog prostora (pitajte u Veneciji ili Dubrovniku), a cijena je faktor „filtriranja“ te mase – kako u restoranima, lokalima, tako i u smještajnim objektima. Naravno da je bolje ako jedan gost potroši tisuću eura nego ako njih stotinu potroši po 10 eura.

S te strane, barem na nacionalnoj razini, nema razloga za paniku – turista je manje (jednako kao i rekordne 2017.), ali troše više, pa će bilanca na koncu biti u plusu. Na našoj, lokalnoj razini, druga je priča, jer ovdje cijena rijetko prati kvalitetu. Iznajmljivači koji ulažu ogromne svote novca u svoje objekte, koji se trude stvoriti poseban doživljaj svojim gostima, mogu naplatiti tek neznatno više „po kvadratu“ od svojih konkurenata koji nude tek loše ofarbani stan sa sklepanim namještajem.

Naravno, nije ta situacija prisutna samo u privatnom smještaju – pogledajte kako izgledaju objekti, recimo, Milenij hotela, a kako LRH, pa onda usporedite i njihove cijene – međutim, kod privatnog smještaja jest najizraženija jer se radi o „najosjetljivijem segmentu“ turističke ponude, ali i najraširenijem.

Problem je (barem, jedan od problema) u tome što se kod nas turizam shvaća kao socijalna kategorija, oblik popunjavanja skromnih prihoda od rada. Pokazale su to i nedavne odluke o boravišnoj pristojbi koje su zadržane u „socijalnim“ okvirima. Međutim, to dovodi do raskoraka – turizam doživljavamo kao socijalnu kategoriju, ali očekujemo da on „funkcionira“ kao biznis. I to odličan biznis, s konstantnim rastom prihoda i ekstremno kratkom stopom povrata na investiciju.

I u tom raskoraku rađa se i „srpanjska rupa“ i prazni kreveti i žal za propuštenim prilikama: ako turističku ponudu promatrate isključivo kroz svoj apartman, u koji niste uložili još od kad je Tito bio u ilegali, onda se ne možete čuditi što to rade i svi ostali. Od vašeg susjeda preko Darka Ostoje do Grada Opatije. I što nam je destinacija takva kakva jest – da turizam nije socijalna kategorija, možda bi lokalna samouprava mogla podignuti namete, pa dobiveno uložiti u razvoj turističkog proizvoda: recimo, nove plaže. Ili bolje uređenje prostora. Možda bi i hotelijeri trebali shvatiti da im je u interesu podržati ulaganja u destinaciju, jer imaju i najveću korist od javne infrastrukture i javnih događanja. Međutim, to traži gledanje dalje od vlastitog praga: i kod iznajmljivača (i birača), i kod lokalne samouprave i kod hotelijera, restoratera, turističkih agencija…

Bluz ujedinjenja

Uglavnom prođe sve,
Ali ostane bluz…

(Đorđe Balašević)

Na tragu onoga što bi se trebalo događati u turizmu, suradnja svih subjekata unutar jedne lokalne samouprave tek je prvi korak. Drugi je suradnja svih lokalnih samouprava (i turističkih zajednica) unutar destinacije. Ne treba se zavaravati – u bilo kojem mjerilu osim subjektivnog mi smo mala i ne osobito značajna destinacija, s manje ljudi u pet jedinica lokalne samouprave nego u jednoj četvrti „ozbiljnog“ grada, a rasipanje resursa na paralelna događanja šteti svima.

Uskladiti programe događanja ideja je koja već desetljećima ne uspijeva dočekati svoju realizaciju na Opatijskoj rivijeri (novinari to najbolje osjete na „svojoj koži“ – pogledajte samo koliko je paralelnih događanja bilo prošlog vikenda, a sve ih je trebalo popratiti), ali možda je prvi korak u dobrom smjeru Jerry Ricks Blues Festival, koji će u svojih 11 dana trajanja povezati čak deset mjesta na rivijeri.

 

– Investicije

Svakog ljetnog jutra
Gospođa Mira iz dućana
Sa smiješkom pita
Što vas nosi k nama danas…

(Studio Frendo)

Šteta bi bilo ne završiti ovaj Tjedni retrovizor uz pozitivnu notu, kada za to imamo barem dvije prigode. Dvije su investicije obilježile kraj prošlog tjedna: jedna velika u Matuljima i jedna mala u Opatiji. Svaka značajna za sebe.

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net