Tjedni retrovizor

I dalje smo u onom dijelu sezone kojim dominiraju društvena i sportska događanja, a političke teme prisutne su tek u svojim kolateralnim učincima (primjerice, u tome kako odluka o obustavi izvršenja proračuna i uskrata sredstava udrugama i sportskim klubovima utječe na već planirane manifestacije).

Zato i ovog puta – samo revijalno u Tjednom retrovizoru.

– Terra promesa

Siamo ragazzi di oggi,
Pensiamo sempre all’America.
Guardiamo lontano,
Troppo lontano.

(Eros Ramazzotti)

Okej, najveće ovogodišnje događanje u Opatiji – što koncert Erosa Ramazzottija svakako jest – apsolutno zaslužuje svoj poseban ulaz. Sam koncert zaslužuje pohvale – glazbenik je bio odlično raspoložen, nije to bilo klasično „odrađivanje“, već se mogao steći dojam da je Eros s guštom nastupio na Ljetnoj. A i organizacija zaslužuje visoke ocjene, paušalnim ocjenama na Facebooku usprkos – gužve su bile i manje nego što bi mogle biti na koncertu ove razine, usprkos popunjenosti kapaciteta, a šankovi dobro opskrbljeni cugom i ljudstvom.

Ono što i dalje ostaje opatijski problem jest taj magični trik koji nakon što se odsvira posljednja nota učini da pet tisuća ljudi ispari iz grada. No, kako bi ih se zadržalo, valja se potruditi komercijalni ugostiteljski sektor: kad već imaš pored svoje birtije tisuće ljudi čije glazbene preferencije manje-više znaš (recimo – vole Erosa Ramazzottija, pa onda vjerojatno i sličnu glazbu) onda doista ne bi trebalo biti teško osmisliti program koji će ih privući.

Jer, zapravo, u tome i jest ponata – ideja velikih koncerata i manifestacija ne bi trebala biti njihovo održavanje samo „za slavu“ organizatora, s obzirom da puno koštaju: jedina svrha trebala bi biti da imaju utjecaj na razvoj lokalnog gospodarstva, pa onda i pozitivan odjek u proračunskim prihodima. Samo tada ima smisla riskirati ogromne iznose javnog novca (honorar za glazbenika poput Morrisseyja, Susan Boyle ili Lorde kreću se iznad milijun kuna, nema razloga očekivati da Eros svira za manje. Bruce Springsteen, Madonna ili Dave Matthews stoje iznad milijun eura), čak i potencijalno raditi „u minusu“ kako bi se podigla destinacija, kako bi ugostitelji i hotelijeri shvatili da tu „ima kruha“ te kako bi u narednim godinama i oni „uskočili“ s popunom budžeta za koncertne spektakle.

– Vrhovi

A bear there was,
A bear, a bear!
All black and brown
And covered in hair!

(G. R. R. Martin / The Hold Steady)

Možda manje „spektakularan“ i svakako jeftiniji za gradski budžet od Erosova koncerta, no ipak važan za kulturno pozicioniranje Opatije definitivno je i Festival Liburnicon, koji je ove godine dočekao još jedno izvrsno izdanje. Činjenica da je žanrovski ograničen na SF i fantasy nije mu mana, već prednost – to znači da ima priliku dovoditi uistinu najpoznatija imena iz tih žarnova. Prije nekoliko godina to je bio G. G. Kay, sada je to Tad Williams, koji spadaju po popularnosti u sam vrh scene (ne računajući, naravno, George R. R. Martina koji je fantasy odveo u mainstream). Ali, SF i fantasy više nisu nišni proizvodi (najpopularnije filmske i televizijske franšize spadaju u te žanrove – Star Wars, Star Trek, Game of Thrones), što pokazuje i pozmašan interes posjetitelja najpoznatijeg SF & Fantasy festivala u Hrvatskoj. Pa, zahvaljujući Liburniconu i ekipici „geekova“ koji ga vode i koji su uspješno prebrodili tranziciju na mlađe generacije u organizaciji, možemo reći da je Opatija po nečemu prva u državi.

– Europa kod kuće

Hold the phone, hit repeat.
Got me foamin’ at the knees.
Saw the flame, tasted sin,
You burn me once again!
Cut the cord, she’s a creep…
Aberdeen!

(Cage the Elephant)

Prvi europski ispit Rijeka je prošla iznad očekivanja – sljedeći će pokazati ima li snage u „bijelima“ za trku na dva kolosijeka…

Tagovi: hnk rijeka, aberdeen, liburnicon, tad williams, eros ramazzotti, opatija, tjedni retrovizor

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net