Tjedni retrovizor

Sporta i (političkih) igara imamo u ovom izdanju Tjednog retrovizora, a između te dvije teme našla se i jedna potencijalno životno važna…

– Izbori
Dal’ si pravi izbor,
il’ najskuplji ceh?

(Maja Nikolić)

Što su pokazali izbori za mjesne odbore u Opatiji? Pa, uglavnom ono što smo već dosad i znali – SDP i partneri su trenutačno opcija s najvećom podrškom, Ivo Dujmić i „sateliti“ također dobro kotiraju među pučanstvom, izvrsne rezultate ostvarile su neke „stvarno neovisne“ liste, poput Kvarnerske inicijative u centru i Vološćana predvođenih Kramarićem što ukazuje da je velik dio birača spreman podržati i neko novo ime ako se pojavi do lokalnih izbora.

Kad bi se rezultati pretočili u mandate na razini cijele Opatije, SDP s partnerima bio bi uvjerljivi pobjednik, no ipak nedovoljno snažan za samostalno formiranje većine u Vijeću. Sa 44 posto glasova zaslužio bi ukupno 8 mjesta u Vijeću. Na drugom mjestu, ali dvostruko slabiji, bili bi članovi Nezavisne liste Ive Dujmića sa 4 mandata, dok bi HDZ ostao na svoja „standardna dva“. Onu razliku od tri mjesta u odnosu na aktualnu situaciju (dva Dujmićeva i jedno „koalicijsko“) pripali bi stvarnim nezavisnim kandidatima, koji bi tako bili u poziciji odlučivati o vlasti i podržati opciju Dujmić – HDZ s jedne ili SDP s partnerima s druge strane.

No, pokazali su još nešto, a to je da nisu svi spremni „igrati po pravilima“. Zbog brojnih nepravilnosti na izborni dan, vući će se ova tema u javnosti još neko vrijeme, ali i služiti kao upozorenje za lokalne izbore koji nas čekaju za godinu i pol dana. Ako već na mjesnoj razini „prljavi igraju prljavo“, onda ćemo se u svibnju 2021. godine, kada nagrada bude puno veća, vjerojatno svi valjati u dubokom blatu…

 

– Voda i autobus
Budi moja voda,
Ja sam sada vatra….

(Laufer)

Standard života u nekom području ovisi o nizu faktora – od dostupnosti zdravstvenih usluga, preko osnovne infrastrukture i edukacijskih ustanova do kulturne „nadogradnje“. Među tim faktorima, kao osobito važan ističe se javni prijevoz, posebice kod osjetljivijih skupina poput umirovljenika i mlađih generacija koje se ne mogu osloniti na vlastita prijevozna sredstva.

Ta prometna povezanost ključni je preduvjet sudjelovanja u svim ostalim aspektima života u zajednici te korištenja svih tih usluga koje čine standard života višim ili nižim. A u današnjoj situaciji, kada je ta javna usluga prijevoza ugrožena jednostranim odlukama monopolističke prijevozničke kompanije, građani se imaju pravo upitati tko upravlja njihovim životima – oni sami, lokalna samouprava koju su izabrali ili vodstvo kompanije na koje utjecaj nemaju ni oni ni njihovi izabrani predstavnici?

Bez obzira na njihovu važnost, nekako ćemo se snaći i bez autobusa. No, ako Rijeci „predamo“ svoju vodu, hoćemo li moći i bez nje?

 

– Dom
Stari kamenolom,
Kantrida moj je dom…

(OFC)

Emotivan povratak na Kantridu ponovo je privukao tisuće navijača i prijateljski dvoboj začinio nabojem kakav se rijetko može doživjeti i u najnapetijim službenim utakmicama Rijeke. Uz takvo obilje pozitivne energije ne čudi što se „bijeli klub“ našao i u središtu političke utrke, one predsjedničke – netom što je članom HNK Rijeka postala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na tribinama se Kantride ukazao Miroslav Škoro. Zasad, čini se, nogomet ne privlači samo Zorana Milanovića.

 

error: Content is protected !!