Tjedni retrovizor

Eto nas u prvom Tjednom retrovizoru ove godine. Raskitili ste bor, vratili se na posao i krenuli provjeriti što se to događalo proteklih dana koje ste proveli slaveći i oporavaljajući se od trovanja hranom i alkoholom.

Pa, evo par stvari…

 – Osnovana sumnja
Here by the sea and sand
Nothing ever goes as planned…
(The Who)

Godina je nova, ali običaji su stari. Zašto mijenjati stvar koja funkcionira već godinama, vjerojatno su se pitali u Gradu Opatiji i Primorsko-goranskoj županiji kada su zaključili da bi bilo nepravedno ove godine Ičiće lišiti drame oko toga tko će dobiti ležaljke. U svega nekoliko tjedana drastično se promijenila situacija, pa se iskristalizirao zaključak da se plaža neće na vrijeme uspjeti dati u koncesiju, pa se valja vratiti uhodanom sustavu koncesijskih odobrenja. Iako su si u prijašnjoj odluci dali vremena da o svemu porazmisle do 1. travnja, kasnije su shvatili da je stvar toliko hitna da je valja objaviti prije isteka 2019. godine, pa su to i učinili posljednjeg dana, na Staru godinu.

Nakon objave teksta o promjeni situacije oko koncesije, odnosno koncesijskih odobrenja na plaži Ičići, javili su se i drugi nositelji koncesijskih odobrenja, stali u obranu prakse i objašnjavali zakonske stavke, pitajući se što je tu sporno. Pa, možda u njihovom slučaju ništa nije sporno, jer nisu u srodstvu s gradonačelnikom Grada Opatije.

S druge strane, pogledajmo kako stvar izgleda iz perspektive običnog građanina koji je pročitao nekoliko informacija na ovu temu. Dakle, zakon je takav da pravo na koncesijsko odobrenje vrijedno stotine tisuća kuna godišnje dobije onaj koji prvi pošalje zahtjev. Rok počinje teći odobrenjem koje daje Županija, a koja ga šalje Gradu Opatiji da ga objavi na svojim stranicama i tako obavijesti široku javnost. Naravno, sasvim je moguće da gradonačelniku Grada Opatije nitko ne kaže da su stigli neki dokumenti iz županije ili da on, čak i ako to sazna, ne javi svojoj supruzi. Međutim, pitanje koje si moramo postaviti, a zbog kojeg čitava priča budi sumnju u neovisnim promatračima, jest: vjerujemo li doista da su Ivo Dujmić i njegova supruga informaciju o tome da je počeo teći rok za prijavu dobili kad i svi ostali, odnosno u trenutku njene objave na gradskim stranicama?

Nećemo nikad znati točan odgovor na to pitanje, no puno je detalja koji otežavaju „osnovanu sumnju“. Jedan od njih, recimo, jest činjenica da je gradonačelnik Dujmić Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa pisao kako se tvrtka njegove supruge namjerava javiti na natječaj za koncesijsko odobrenje „kad to bude moguće“. Datum pisma? Točno dan prije nego što je Županija izmijenila svoj stav o koncesiji na plaži Ičići.

– Pusti
In search of cheaper scares,
We’re all surrounded by the
Masks we wear.
(Aviators)

Godina je nova, ali užance su ostale. Tako smo već šest dana po ulasku u 2020. godinu zakoračili i u peto godišnje doba. To su prvi učinili Žejanci, Munci i Mošćeničani, već na blagdan Sveta tri kralja. U Žejanama su i dalje posvećeni migrantskim temama, a da im Pust ovo leto „ne zbriše“, osigurali su ga videonadzorom. Munci su svog pusta nazvali Tuljko, a tko skuži zašto, molim da mi javi. Mošćeničani su bili puno izravniji, svog su Pusta nazvali El Presidente, a na tu temu nešto više u sljedećem odlomku…

– Većina
El Presidente, werd’ doch einfach Präsident,
Presidente, regier doch gleich die ganze Welt!
Presidente, du hast dafür genug Talent,
Druck dein Gesicht auf unser Geld!
(Marteria)

Godina je nova, a nov je i predsjednik države. Ne treba nam osobita političa analiza da shvatimo zbog čega je Zoran Milanović odnio toliko uvjerljivu pobjedu u svim liburnijskim gradovima i općinama.  Ovaj kraj ipak „diše lijevo“ i HDZ na vlast može stići samo „neizravno“, putem nezavisnih kandidata, kao što je nekad u Opatiji bio slučaj s Amirom Muzurom, a sada s Ivom Dujmićem.

Dok čekamo da Šajeta napiše pjesmu o novom predsjedniku (dosad je opjevao Mesića i Kolindu, ali je preskočio Josipovića pa možda ima nešto protiv SDP-ovaca), evo par misli u prozi: iznenađujuće je da se većina građana u Hrvatskoj okupila oko lijevog kandidata. Nije Zoran Milanović idealan izbor, niti je bio moj prvi izbor za predsjednika, no već i sama činjenica da su mnogi glasovali protiv dovoljna mi je za optimističan stav o današnjoj Hrvatskoj. Naime, ako je većina građana protiv prijesnog populizma, iskrivljene istine (ili čak čistih neistina), protiv nacionalizma i diktature „pravih Hrvata“, onda možda ipak ova država i nije toliko sjebana koliko se na prvu čini.

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

8 years ago

Tjedni retrovizor

8 years ago
error: Content is protected !!