Tjedni retrovizor
Malo kulture, malo nekulture i malo dobrih vijesti. Za jedan Tjedni retrovizor i previše!
– Buka i motika
Za mir, za mir, za mir, za mir!
Najdraža Rijeka, naša je najveća strast!
Mir i sloboda nikada neće past’!
(Alteracija opere „Nikola Šubić Zrinjski s otvorenja EPK)
Eto, Rijeka je postala Europskom prijestolnicom kulture. Lijepo. Neovisno o tome što mislili o kvaliteti ili ideološkoj obojanosti programa, sama činjenica da se tijekom jednog dana u gradu izredalo sedamdesetak događanja i da je u njemu boravilo tridesetak tisuća ljudi dovoljan je razlog za zadovoljstvo.
Na program Rijeka2020 potrošit će se tridesetak milijuna eura, što je također lijepa cifra, pa treba očekivati da će i naredni dani biti ispunjeni događanjima, a Rijeka ispunjena ljudima i da će taj cjelogodišnji „muving“ ostaviti neke vrlo pozitivne posljedice po grad. Odnosno, da će i 2021. godine riječka scena ostati vibrantna, bogata i šarena kao i 2020.
To je bilo važno reći prije nego što se krene komentirati sam program koji… Je mogao biti bolji. Nažalost, kad s jedne strane krene „buka“ industrijske opere, a s druge strane „kuka i motika“ zbog jugoslavenskih simbola, nekako se u tom boju izgubi prostor za nijansirano mišljenje.
Ali, oni koji nisu promatrali tu ceremoniju ideološki ostrašćeni i mogu zatomiti emocije (ma kakve one bile) kad krene stih „una mattina mi sono svegliato“ u svečanom otvorenju mogli su pronaći i dobre i loše strane. Opera industriale bila je kul stvar, ali je smorila nakon, uvrh glave, pola sata. Ključni datumi iz riječke povijesti koje je čitao Prlja bili su kao nabacani lopatom, kao da ih je slagao netko tko je nasumce proletio lokalne forume i grupe, bez stvarnog razumijevanja onoga što Rijeku čini gradom. Da ne govorimo o tehničkim problemima koji su bili neprimjereni jednom događaju od takve važnosti.
I općenito, čitava priča koju smo zasad imali prilike vidjeti, ostaje na razini površine, spektakla, umjesto da – ukoliko je namjera doista se suočiti sa svime što je izgradilo riječku povijest i kulturu – zaroni ispod valova i „pročačka“ i po onim „olupinama“ što su zarile za dno.
U vremenu kada čitavim svijetom dominira uskogrudna, nacionalistička, totalitaristička i šovinistička propaganda, treba blagonaklono gledati na svaku suprotnu priču, pogotovo onu ispričanu s toliko zanosa. No, od kulture očekujemo ipak da bude nešto više od režimskog folklora, neovisno o tome koliko pozitivne bile ideje za koje se taj režim zalaže.
– Kultrocid
Na Berlin, nisam mislio na Berlin,
Ja sam mislio na Berlin, sa Berlincima.
(Bajaga)
Kako bi izgledali mediji nakon što bi se objavila vijest da je, umjesto da pošalje neku klapu s Omiša, Ministarstvo kulture kao predstavnike klapske pjesme na veliki sajam u Berlin poslalo nekoliko loših uličnih pjevača, obučenih u slavonske narodne nošnje i opremilo ih električnim gitarama? I onda sve to nazvalo „scenskim uprizorenjem“? Vjerojatno pozivi na ostavku ne bi bili izgovoreni „sotto voce“.
Ali, kad se praktički jednaka stvar dogodi s jednim drugim važnim dijelom hrvatske kulture, zvončarskom tradicijom, onda mediji ni ne zucnu.
Ako ćemo štititi kulturu, možda da počnemo od ovoga?
– Pozitiva puta dva
Brageši beli, kurijera plava,
Kvarner Express…
(Daniel Načinović)
Dvije pozitivne priče imali smo prilike čitati proteklog tjedna, a obje se tiču zapuštenih zgrada koje bi mogle dobiti novu funkciju. Što će se događati s nekadašnjim prostorom Kvarner Expressa još je „tajna“, no već sada se zna da je plan za Vagu – otvoriti veterinarsku ambulantu i pet shop. A sudeći po reakciji čitatelja, plan je izvrstan!
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net