Tjedni retrovizor

Malo Dore, malo prostornog planiranja, malo oproštaja od Pusta.

– Samo ljubav

Only love, love, love,
Oh Lord, what are you waiting for?
Love, love, love,
Love and nothing more!

Prije nego što prijeđemo na politiku, porazgovarajmo o ozbiljnoj temi – glazbi. Prvo, kada usporedimo večer na kojoj su izvođene Robićeve nekadašnje uspješnice i drugu večer na kojoj su se natjecali aktualni aspiranti za put na izbor za „pjesmu Europe“, možemo reći da domaća glazba u pola stoljeća i nije osobito napredovala. Štoviše…

Na društvenim mrežama ismijavalo se pjesme s Dore kao grozne i neslušljive, no to uopće nije bio problem većine stvari koje su se pojavile na ovom natjecanju. Problem je bio u tome da su pjesme bile većinom nezanimljive – pristojno posložene, pristojno izvedene, ali bez emocije, bez neke „udice“ koja bi ih zadržala u sjećanju duže od pet sekundi nakon što je izvedba završila.

Nekoliko je iznimki. Naravno, Damir Kedžo i Mia Negovetić, koji su svojim izvedbama uspjeli izdići materijal s kojim su se pojavili na Dori – a koji sam po sebi i nije neki „spektakl“ – iznad te amorfne mase koja je dominirala u subotu navečer.

Još dvije izvedbe koje su „odskočil“ od općeg sivila su „Mama“ Aklee Neon (osobno mi se nije svidjela, iako je bila dobrodošao dašak svježeg zraka u klaustrofobično natjecanje) i „Vrati se iz Irske“ koja, čini mi se, ima i najveći hitoidni potencijal usprkos „flopu“ na Dori.

Tu su još i Alen Vitasović i Božidarka Matija Čerina koji su sa svojom elektrofolk poskočicom odabrali krivi format natjecanja, jer na MiK-u bi bili avangarda i sigurno prošli puno bolje nego na Dori, ali ipak im se može predvidjeti solidan životni vijek u eteru.

I, naravno, najbolja izvedba subotnjeg „spektakla“ (ujedno i generator najvećeg broja duhovitih „memova“ na društvenim mrežama, u kojima joj vrisak zvuči onako kako se glasa čovjek kad stane na lego kockicu, a obleka kao uniforma Star Trek negativca) bila je ona Zdenke Kovačiček. Malo blues-rocka s natruhom soula da zamuti plitke pop-dance vode? Uvijek dobrodošla terapija.

– Beton
God will take good care of you.
Just do as I say, don’t do as I do…

(Genesis)

Divno je da su se opatijski gradski vijećnici dogovorili oko nečega što bi, navodno, trebalo zaustaviti betonizaciju grada. Sad se svi kunu u to da su upravo oni prvoborci protiv urbane devastacije, da se već godinama protiv toga bore, ali eto, petnaest godina jednstavno se nisu stvorili uvjeti da se to pitanje kvalitetnije uredi.

A o tome koliko njihove tvrdnje drže vodu, najbolje svjedoče njihovi postupci. Naime, mjere koje bi sada htjeli nametati svima, opatijski čelnici nisu poštivali sami – gradske kapitalne investicije najgori su primjer betonizacije i arhitektonskog zagađenja koji se mogu pronaći u Opatiji. Sportska dvorana? Kulturno-turistički centar? Dječji vrtić na Punta kolovi? Ima li tu išta osim betona i stakla? Više zelenila ima u okolišu Ville Arentz koja je isticana kao simbol betonizacije nego na bilo kojem od skupocjenih betonskih spomenika.

Dakle, ono što opatijski čelnici žele poručiti drugim investitorima jest – slušajte što govorimo, ali nemojte gledati što radimo. Da me nije opustio vrisak Zdenke Kovačiček, još bih imogao nazvati i licemjernim lažovima.

– Fine
Se ča dojde i pasiva,
Se ča dojde i pasa…

(Tamara Obrovac)

Finil je Pust. Vidimo se kletu.

 

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

8 months ago
error: Content is protected !!