Tjedni retrovizor
Glupost je neuništiva, pa tako imamo još jednu odu gluposti na početku novog Tjednog retrovizora, a nakon toga prelazimo na malo drugačije teme…
– Ego
I’m makin’ bad decisions,
Really, really bad decisions!
I’m makin’ bad decisions…
(The Strokes)
Populizam i ego opasne su kombinacije i kada su „dobra vremena“, a apsolutno pogubne u vremenu krize. Ne treba bolji dokaz za to od ponašanja opatijskog vodstva tijekom aktualne virusne pandemije. Prvo su na svoju ruku i u suprotnosti s odlukama Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske pozvali građane da slobodno idu na prostore drugih jedinica lokalne samouprave – u Plodine u Lovran, Lidl u Matuljima te stanicu za tehnički pregled na Preluku. Naravno, taj populistički poziv nije bio popraćen adekvatnim dozvolama (jer ih nije niti moglo biti, s obzirom na nacionalni „shutdown“) niti dogovorom sa svojim susjedima. Stoga su se brojni građani iznenadili kada su ih patrole zaustavile na putu do Lidla ili Plodina.
A kad se pojavila mogućnost da se ukine potreba za propusnicama, toliko su se spetljali da su otvorili „front“ s onima koji s time nisu imali veze. Napali su županijski Stožer Civilne zaštite koji niti je donosio odluke niti ima ovlasti „blokirati“ dogovore lokalnih sredina o zajedničkom području „bez propusnica“. U prepucavanjima su izgubili više od tjedan dana, a ispostavilo se da ono što su otpočetka trebali napraviti – prepustiti odluku Gradskom vijeću – može biti odrađeno u „pola dana“.
No, to bi značilo prepuštanje kontrole i „reflektora“, što je nepojmljivo u razmišljanju populista koji blokiraju financiranje sportskih klubova i udruga, ali ne odustaju od vlastite medijske promocije.
Taman kada su uspjeli pohvatati proceduru i donijeti odluku koja bi građanima omogućila kretanje bez propusnica između Matulja i Opatije, reagirali su nacionalni i županijski stožer i dopustili građanima slobodno kretanje u većem dijelu županije. Kakav peh za populiste, kakav udarac za ego…
No, lako što su potrošili više od tjedan dana na gluposti, što ćemo sa svim onim „dobrim godinama“ koje su bacili u vjetar?
– Pobjeda ljudskog duha
Hard to fight what I can’t see,
Not trying to build no dynasty.
I can see beyond this world…
(The Strokes)
Nemojmo se fokusirati na negativno, ima u ovoj situaciji koju je izazvao Covid-19 i pregršt razloga za optimizam i vjeru u dobrotu ljudskog duha. Brojni građani razmišljaju o tome kako svoje vrijeme i znanje mogu iskoristiti na pomoć drugima, pa izrađuju zaštitnu opremu ili doniraju sredstva za njenu proizvodnju. Drugi pak oduševljavaju pozamašnim donacijama za one koji su najopterećeniji aktualnom krizom – zdravstvo koje, čak i uvjetima devastacije uzrokovane godinama političke nebrige – pokazuje značajne uspjehe u kontroliranju pandemije. Treći rade na širenju pozitive (ako tijelo mora biti ‘negativno’, barem da je duh pun pozitivne energije) – Damir Urban Riječanima je priuštio emotivnu mini-turneju i zasjenio konačni kolaps projekta EPK, a Lovranci koji svoje mjesto pune glazbom obišli su Hrvatsku zahvaljujući televizijskom prijenosu!
– Amateri
Gone now are the old times,
Forgotten, time to hold on the railing…
(The Strokes)
Sportaši se ponovo vraćaju sportu, no svijet u kojem će opet s loptom istrčati na travnjake stubokom se promijenio od onog koji su napustili pred svega mjesec dana. Sport će sigurno biti jedno od područja koje će doživjeti najveće promjene, barem privremeno. Pokazuje to i pad vrijednosti igrača, jedan od ključnih elemenata financijske stabilnosti manjih klubova poput Rijeke. Pa iako se i sada govori o interesu velikih klubova za „bijelog“ vratara, jasno je da je vrijeme basnoslovnih transfera prošlo. Samim time, to će značiti i smanjenje ovih „manjih“ transfera, budući da će klupski budžeti biti tanji: bez prodaje ulaznica, uz manje marketinške prihode i pad od prodaje TV prava, basnoslovne količine love koje su cirkulirale u sportu drastično će se srezati.
Ostavimo li na trenutak pitanje ima li smisla sport bez publike (nema previše smisla, ali će vjerojatno biti nužno odigrati neke utakmice „u tišini“ kako bi prvenstva zadržala regularnost), ključno pitanje je kakav nas sportski svijet čeka za godinu ili dvije? Možemo li očekivati povratak (polu)amaterstvu, možemo ili umjesto „plesa milijuna“ gledati igru koja se igra nogom, glavom i srcem, a ne – kalkulatorom? Pa, možda to neće biti ni tako loš rasplet događanja…
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net