Tjedni retrovizor

Tjedan u kojem Tjedni retrovizor ne bude sadržavao neku glupost koju su gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić i njegovi pobočnici rekli ili napravili bit će dobar tjedan.

Nažalost, ovo nije taj tjedan.

– Strategija
Follow back a mi dem wah tackle mi dem well wah saddle mi,
Dem a walk wit a strategy…
(Sean Paul)

Grad Opatija ima niz strategija. Neke govore o turizmu, druge o prometu, treće o samom razvoju grada. Sve do prošlog tjedna nismo imali pojma da Grad Opatija ima osmišljenu strategiju stavljanja prostora u funkciju njegovom prodajom. Osobito nismo znali da se ta strategija konkretno fokusira na prodaju okućnica uz vile, ali i to smo uspjeli doznati. Strategija je, smatra gradonačelnik Dujmić, prilično uspješna – dosad je gradskom proračunu donijela 22 milijuna kuna. Doduše, u 10 godina, tijekom kojih je Grad Opatija potrošio, ugrubo, oko 2 milijarde kuna.

Daljnji problemi sa strategijom nastaju kada se prisjetimo da je okućnica Vile Bunker – koja je doista nedostupna svakome – prodana vlasniku te nekretnine za 15 milijuna kuna. Tako da je u preostalih 9 godina ova strategija Gradu Opatiji donijela ukupno upola manje nego u prvoj. Možda je vrijeme za prilagodbu strategije.

No, dobro, da budemo realni – neke stvari u ovom gradu ipak treba prodati. To donosi novac u proračun i omogućuje ulaganje u korisnu javnu imovinu. Ali valjda onda treba imati jednak i dosljedan odnos prema toj imovini. Recimo, u susjedstvu zgrade Grada postoji vila čije se dvorište, jer je bilo povezano s lungomarem i prohodno poput parka, koristilo za organizaciju javnih događanja. Dakle, to je bila javna površina korištena u javne svrhe, koja je danas ograđena i privatizirana, ali – koliko je poznato – nije kupljena i plaćena. Sličnu sudbinu doživio bi i Park Tomaševac da se oko njegovog otvaranja javnosti nije založio bivši predsjednik Vijeća Robert Kurelić.

Da se odgovorno gradska vlast brine o gradskoj imovini, vjerojatno nitko ne bi sumnjao u motive prilikom inzistiranja na prodaji upravo jedne konkretne okućnice u Voloskom. Ili da su bolji argumenti. Tako Dujmić kaže da je pješački pristup okućnici nemoguć iako postoji ulaz s obalnog šetališta. Ali ulaz ima vrata. A vrata su zaključana.

Dakle, da ponovimo: okućnica je gradska imovina. Ali je netko tu imovinu prisvojio i zaključao vrata. Pa je Grad odlučio da će se najbolje brinuti oko nje tako da je proda. Stvarno, mora da su puno vremena utrošili u razradu te strategije.

– Dostojan oproštaj
Sing, sing, sing, sing, everybody start to sing!
Like dee dee dee, bah bah bah dah,
Now you’re singin with a swing…
(Benny Goodman)

Najbolje što nam je ova koronakriza dala bio je glazbeni program u Lovranu. Toliko koncerata, koliko ih se u organizaciji Tina Pavie i Lovran Music Festivala izvrtilo u protekla dva mjeseca, ne pamti niti Karneval niti Marunada. Ova izvrsna inicijativa zaključena je „s praskom“, velikom turnejom čitavim Lovranskim krajem, kao dostojnim oproštajem od sjajnog projekta.

– Inovacije
Odveć brzo i hotel i ključ.
Hladna soba i buđenje u osam…
(Bijelo dugme)

Turizam se budi iz hibernacije uzrokovane koronakrizom. Jasno je da će ova sezona donijeti neke izazvove koje neki možda neće uspjeti savladati. No, svaka kriza potiče inovacije, pa možda upravo ova rezultira nekim novim proizvodom koji će opatijsku turističku priču postaviti na nove, zdrave temelje.

 

Similar articles

Tjedni retrovizor

8 years ago

Tjedni retrovizor

4 years ago
error: Content is protected !!