Tjedni retrovizor
Kao i sedamdeset i jedan put do sada, početkom novog radnog tjedna, pred vama je i novi tjedni retrovizor, koji donosi tri subjektivno odabrane i subjektivno obrađene teme ili događaja iz proteklog tjedna.
Praksa je to koja traje već gotovo godinu i pol dana, što je – priznat ćete – sasvim solidna tradicija za online magazin čiji je životni vijek tek koji mjesec duži od te brojke, tijekom kojih ni kiša, ni snijeg, ni rušenje servera ni bolest ni godišnji odmori nisu zaustavili besmisleno tipkanje slova koje nitko ne čita…
Da sam te radne sate kvalitetnije utrošio, mogao sam do sada imati svoj vlastiti brod u boci, ili heklani tabletić na televizoru, ili kućicu za ptice na drvetu ispod prozora, ili nekoliko goblena na svome zidu…
Mogao sam naučiti osnove sviranja nekog instrumenta, ili čak novog stranog jezika, možda i svoje kompjuterske vještine razviti da dosežu dalje od tekst procesora i pasijansa… Kad smo već kod pasijansa, mogao sam oboriti rekorde u broju bodova, i slagati karte brzinom većom od teta na šalteru…
A mogao sam i jednostavno preskočiti ovaj nepotrebni uvod i baciti se na novi uzaludni posao…
– Tony i Maria, zaljubljeni par…
I feel pretty
Oh so pretty
I feel pretty and witty and gay
And I pity
Any girl who isn’t me today
(West Side Story)
Pričom sa zapadne strane okončan je prvi opatijski Festival mjuzikla, koji se pokazao kao prava stvar za opatijsku kulturnu sezonu – četiri glazbeno-scenske predstave prikupile su (za kazalište) zavidan broj gledatelja, a zanimljiv izbor gostovanja omogućio je i kvalitativnu usporedbu domaćih i stranih produkcija (pri čemu stranci uvjerljivo vode u svemu, osim u poznavanju engleskog jezika).
Naravno, prva izdanja sa sobom nose i ”dječje bolesti” – program je bio toliko sabijen da si je rijetko tko mogao financijski priuštiti odlazak na čak četiri mjuzikla u razmaku od dva ili tri tjedna, a promašaj je bio i nedostatak titlova tijekom izvedbe Priče sa zapadne strane, kada je engelski izgovor čeških glumaca zvučao gore i nerazumljivije od Rade Šerbedžije kad se uživi u ulogu ruskih generala i mafijaša.
Međutim, Festival Opatija svojim je novim projektom zaslužio i više nego prolazne ocjene, pogotovo ako se ostvare najave o novom jačanju svake godine, pa i zajedničkoj produkciji novog i originalnog glazbeno-scenskog djela. Šteta jedino što ostatak ljetnog programa nije tako (kvalitativno i kvantitativno) ispunjen.
– Dolaze kiše sa sjevera…
Teče i teče,
Teče jedan slap…
(D. Cesarić)
Možda ima i nešto u svim tim pričama o sudbonosnoj 2012. godini, smaku svijeta i velikom potopu. Barem što se tiče Voloskog – prvo su ga devastirale ljudske ruke uz pomoć autosprejeva, a zatim ga je i potopilo nevrijeme… Možda je doista pred nama novo doba…
A možda bi se odgovorne strukture ipak trebale malo više potruditi…
– Halo Bing, kako brat?
Kupit ću ti nanulice
od bisera ogrlice
i kolače i bombone…
(Bijelo dugme)
Jedanko veliku stvar, kao što je Festival mjuzikla napravio za opatijsku kulturnu ponudu, napravio je i Sajam suvenira na Slatini za onu trgovačku. Pristojno uređeni sajamski prostor zaista je potreban svakom turističkom gradu, a treba priznati da je sajam na Slatini izgledao zaista zgodno – i vizualno, ali i po svojoj ponudi, koja je miljama daleko od uobičajene čipke i kapa na kockice koje se inače znaju zateći na štandovima po hrvatskim gradovima.
Stoga, prodajmo i promovirajmo autohtone suvenire, i omogućimo sajmu na Slatini i cjeloljento radno vrijeme.
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net