Tjedni retrovizor
Nekako ”između” protekao je prošli tjedan – između ljeta i zime, između brige i veselja, između ostvarenja najvećih nada kroz izgradnju sportske dvorane i ostvarenja najcrnjih slutnji kroz potpuno urušavanje gradskog budžeta…
Stoga smo i mi između nekoliko desetaka događaja izabrali one za koje smo smatrali da su najvažniji, a možete ih pronaći u nastavku teksta, stisnute između stihova popularne glazbe…
– Maruni među lovorom
[citation needed]
(Bonaca – Pod marunon)
U recesijskom društvu sve pada (što to pada, pada Vlada) – pa tako ni urod maruna nije bio iznimka. Pad uroda za tridesetak posto nije ozbiljnije ugrozio održavanje najveće fešte ovih prostora, jer Marunada je i ove godine bila napučena, vesela i razigrana od ”dopinga” – vina, medice i ”afrodizijačkih” maruna.
Bez obzira na to koliko bilo maruna, lovranska Marunada ostaje uz kastavsku Belu nedeju jedina prava ”društvena mreža” ovih prostora – mjesto gdje možeš sresti ljude koje nisi vidio godinama, ”bocnuti ih”, ”viknuti” ili poslati im pivo preko šanka… Lajk!
– Kada kola krenu nizbrdo…
Što zaradim potrošim,
Što dobijem izgubim,
Skroz sam bankrot, mama…
(Azra)
Promatranje rada opatijskog gradonačelnika Ive Dujmića ima neku sadističko-vojaerističku crtu koja nas tjera da nastavimo gledati iako bismo najradije zaklopili oči i skrenuli pogled u drugu stranu. Nešto kao automobilska nesreća; ne možeš gledati, a ne možeš ni prestati gledati…
Čovjeku kao da najveća kriza u povijesti grada, ni mač nad glavom – kako je sam opisao situaciju s LRH – nisu dovoljan izazov, pa je odlučio sam sebi bacati klipove pod noge. Ne znam kako drugačije objasniti situaciju u kojoj realni ”WIN”, odnosno početak izgradnje sportske dvorane, pretvorio u žestoki ”FAIL” šugavim plakatima punim samohvale kojima je oblijepio centar grada.
I to još samo dan prije odluke o privremenom proračunskom ”bojkotu”, kao da slikovito i plastično želi prikazati očitu vezu između kraha proračuna i gradske rastrošnosti… A kako ćemo vraćati kredite kad nam se proračun prepolovi?
Nije važno, mama…
– Tone, Tone, još si živ…
Vikali su mu, bježi s puta
prošlo je i tvojih pet minuta
smješkao im se iz daleka
znao je da i njih isto čeka…
(Zabranjeno pušenje)
Ne znam što nas to tjera da uvijek sa simpatijama gledamo na comeback, bio on u filmu, glazbi, sportu ili politici; radi li se o tome da slijepo ”pušimo” svaku priču o drugoj šansi ili jednostavno obožavamo pobjedu protiv svakog izgleda.
Možda Tone Rudan i nije najsimpatičniji lik na sceni – njegovo autokratsko vladanje i osebujan osobni stil načelnikovanja tijekom godina stvorili su mu dovoljno neprijatelja da izgubi izbore, ali očito nedovoljno da u potpunosti bude izbrisan s političke scene.
A povratak na listi Ladonje mogao bi značiti i povratak na listi za lokalne izbore, uz gotovo 3.000 glasova podrške u startu…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net