Tjedni retrovizor
Nakon dugo, dugo vremena pokazala se ponovo potreba za selekcioniranjem materijala u Tjednom retrovizoru. Naime, ova rubrika dosad se uglavnom temeljila na čupanju tema iz čistog etera, njihovog debelog ”spinanja” da ispadnu relevantne i posljedičnih komentara kako se ništa bitno zapravo ne događa.
Ali, eto – u posljednjem tjednu zadesila nas je prava mala inflacija događanja, pa su tako iz ovog broja ispale sve neke vrijedne i lijepe stvari; od Djeda Mraza na Rupi do koncerta za Dominika.
To sve kažem vam čisto da znate da – barem za sve vas koji nisu obavezni prisustvovati im – u životu ima i drugih stvari osim političkih aktivnosti, sjednica raznih vijeća i domjenaka. U životu, ali ne i u ovotjednom retrovizoru.
– NIMBY
We’re gonna build something this summer
We’re getting back together
Raise up a giant ladder
With love and trust and friends that hammer…
(The Hold Steady)
Projekti kod kojih se javlja velika vjerojatnost protivljenja uključuju, ali nisu limitirani na: visoke zgrade, tvornice, industrijske parkove, vjetroturbine, smetlišta, spalionike, elektrane, zatvore, antene za mobilnu telefoniju, škole, odlagališta nuklearnog otpada, hostele, golf igrališta, i posebno – projekte unaprijeđenja prometa (nove ceste, pruge, aerodrome, luke)… Kaže sve to unos wikipedije za NIMBY (Not In My Back Yard) skupine (http://en.wikipedia.org/wiki/NIMBY) – u načelu, ad hoc prosvjedne grupe koja se protivi izgradnji nečega u njihovom susjedstvu…
Ujedno, to je i divan popis stvari koje bi trebalo izgraditi na Tošini…
– Maleni među zvijezdama
Written in the stars a million miles away,
A message to the main,
Seasons come and go, but I will never change,
And I’m on my way…
(Tinie Tempah)
Ima nešto doista mistično u nebu obasjanom zvijezdama – direktna je to komunikacija sa nekim davno prošlim vremenima, jer slika koju vidimo već stotinama tisuća ili čak milijunima godina uopće ne postoji. To znači da smo mi, ljudi iz budućnosti, nevidljivi i nepostojeći na karti svjeta gledanoj s neke nama vidljive zvijezde, udaljene u vremenu i prostoru, dužni i ponašati se u skladu s našom ulogom u svemiru.
Nekima je to poziv na poštivanje načela moralnosti i dobrote. Nekima je to poziv da naprave nešto čudesno, što će se pamtiti u stoljećima stisnutim između njihove smrti i smrti njihove zvijezde. A nekome je to poziv da se pobrinu da ništa ne pokriva nebo iznad Ljetne pozornice u trenutku krešenda nekog filharmonijskog koncerta.
Za svaki slučaj, ako zvijezde požele poslati neku poruku…
– Gospdari i gospodarstvenici
Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.
(Ivan Mažuranić)
Smail-aga je u slavnom Mažuranićevu epu glavom platio pouku da se iz kamena ne može iscijediti voda – odnosno, tko nema za sebe, nema niti za harač… Ta pouka, barem gledano iz moga kuta, temeljna je razlika u odnosu prema gospodarstvu koji prakticiraju opatijski i matuljski čelnici: dok se Matuljci javno zahvaljuju gospodarstvenicima na kvalitetnom radu koji je pomogao popuniti općinski proračun, Opatijci javno ratuju s trgovcima koji upozoravaju da će traženje harača završiti tragično… Jer otkud zlato, koji krova neima, mirna krova da ukloni glavu?
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net