Tjedni retrovizor: Sto komada

Sto komada, sto komada, to je naša nada… Da, vi danas imate čast i privilegiju čitati ravno 100. izdanje rubrike Tjedni retrovizor Liburnija.neta, što znači da smo od uvođenja ove rubrike i vi i ja (i svi mi skupa samnom) ostarili gotovo dvije godine. Ni kiša, ni snijeg, ni godišnji odmori, niti nestanci struje, a bogami niti kolebanje internetske veze nisu spriječili pojavljivanje ”recenzije” tri najvažnija događaja iz proteklog tjedna svakog prvog radnog dana novoga…
I što smo u tom vremenu uopće naučili?
Pa, prije svega, da je na našem liburnijskom području ponekad prokleto teško naći tri zanimljive stvari koje se događaju unutar sedam dana nekog tjedna. To je jedan nedostatak na koji nisam niti računao kad sam odlučio pokrenuti ovu rubriku – pet jedinica lokalne samouprave, četrdeset tisuća stanovnika, dva gradonačelnika, tri načelnika, sve skupa sedam ili osam njihovih zamjenika, sva sila stručnih djelatnika, zaposlenika turističkih zajednica, kulturnih ustanova, komunalnih društava – a da svi oni zajedno ne mogu smisliti tri događaja vrijedna pažnje!
Dakle, prvi preduvjet postojanja tjednog retrovizora – a to je da doista ima stvari o kojima vrijedi nešto napisati – ujedno je i najkompliciraniji za ostvariti. Međutim, čak i kad postoji neki događaji o kojima valja skucati par (desetaka) redaka, nema garancije da će ono što napišem netko i razumijeti… Zapravo, nerazumijevanje je čest oblik recepcije slova što kodirana jedinicama i nulama titraju na ekranu vašeg računala, a pritom prednjače uglavnom najčešći akteri istih tih jedinica i nula. A što se događa kad pohvalite nekog glavara, a on se smrtno uvrijedi misleći da ste ga (opet) posrali pred očima tisuća ljudi? Što bi rekli producenti sitcoma – ”hilarious hijinks ensue”…
Evo, kako je brojka tri nekako kroz vrijeme postala ”sretnim brojem” ove rubrike, otkrit ću vam još jedan komadić iskustva koje sam stekao kroz ove dvije godine rada na Tjednom retrovizoru – gadno je kad osobe s pozicije moći gledaju kako da te uzmu na zub, još je gadnije kad nemaš šta za napisati, a već je prošlo podne; no najgore iskustvo koje te može zadesiti, jest kad ti pjesma ostane ”zaglavljena” u uhu…
Ugh! Kao sad… Sto komada, sto komada…
Davor Žic / Liburnija.net