Tjedni retrovizor: Turistički specijal
Glavna tema prošlog tjedna kojom se bavimo u Tjednom retrovizoru nije prenesena na stranicama PodUčkun.net, iz prostog razloga jer se radi o potpuno neuvjerljivoj i neobjašnjivo netočnoj objavi na službenim stranicama Grada Opatije. Takvu dezinformaciju nismo htjeli prenositi u tom obliku, da ne bismo širili dalje zablude koje ona promovira, ali ćemo je ipak iskoristiti za jednu širu raspravu o ”stanju opatijskog turizma”.
Naime, ova tema često izaziva snažne i ostrašćene rasprave, u kojima se kreće s ekstremnih pozicija pri čemu jednima ”niš ne vaja”, a drugima je ”sve super”. Paušalne objave poput ove s gradskih stranica nimalo ne pomažu ”raščistiti maglu” i otkriti stvarno stanje stvari.
Stoga, prvo se dotaknimo netočnosti u ovoj objavi, od kojih su neke implicitne, a neke poprilično eksplicitne.
Prije svega, kada Grad Opatija tvrdi da je ”Opatija apsolutni rekorder ovogodišnje predsezone u županiji” onda ju demantira sama tablica koja prati objavu, a koja je postavljena valjda kao argument teze. Naime, budući da Opatija nema najveći broj noćenja u predsezoni jer otok Krk ima dvostruko više ostvarenih noćenja, onda ne možemo govoriti o apsolutnom rekorderu. Možemo govoriti o relativnom rekorderu, u odnosu količine kapaciteta i broja ostvarenih noćenja, gdje Opatija doista ”vodi” u PGŽ, s 55 noćenja po krevetu dok je na dalekom drugom mjestu grad Krk s manje od 20 noćenja po krevetu.
S ovom značajnom greškom u naslovu, još je manje razumljiva i iduća rečenica u gradskoj objavi koja kaže kako ”nije realno uspoređivati Opatiju s nekim drugim destinacijama prema paušalnom tumačenju različitih statističkih podataka”. Osim što Grad Opatija ovim tekstom istovremeno radi upravo to što i kritizira – donosi paušalne ocjene temeljene usporedbom statističkih podataka različitih destinacija – pritom još to i radi obmanjujući javnost.
Međutim, iako nema ničega lošeg u uspoređivanju s drugim destinacijama (uostalom, nije rijetkost da se gradski čelnici hvale osvojenim turstičkim nagradama kao posljedicama takvih usporedbi), treba pritom zadržati i svijest o doista posebnoj situaciji u kojoj se Opatija nalazi. Stoga je sljedeća rečenica iz objave istovremeno i točna i netočna:
”Turistički proizvod Opatije oduvijek je usmjeren na kvalitetu, budući da nismo potencirali masovni turizam, nego smo se izgradili kao elitna destinacija. Takvu sliku Opatije podržava i struktura smještaja gdje se većina postelja nalazi u hotelskim objektima visoke i najviše kategorije, čemu pridonose i nove investicije u turizmu koje svake godine dodatno podižu kvalitetu ponude Opatije”.
Naime, točno je da se Opatija dramatično razlikuje od ostatka hrvatske turističke ponude, i to po nekoliko osnova – prije svega, udio hotelskog smještaja u Hrvatskoj iznosi oko 15 posto, a u Opatiji je situacija obrnuta, jer dominiraju hoteli. Također, činjenica je da se Opatija u Hrvatskoj najviše približila situaciji cjelogodišnjeg turističkog poslovanja – iako se najveći broj noćenja ostvaruje u ljetnim mjesecima, omjer broja noćenja realiziranih u sezoni i van sezone u Opatiji je bolji nego u bilo kojoj drugoj hrvatskoj destinaciji na Jadranu. Dakle, Opatija je jedini hrvatski turistički grad koji donekle živi turistički čitave godine. Zbog kombinacije ta dva faktora, događa se i da je popunjenost hotela (turističkog smještaja) u Opatiji najbolja, i da zbog visokog udjela hotelskog smještaja Opatija ostvaruje i prosječno znatno veće prihode po krevetu, ali i privlači goste bolje platežne moći. To naravno ne znači da se oni neće ponekad hraniti u marketu, ali to je već problem širih razmjera: s jedne strane pada trošak turističkih putovanja pa smještaj u hotelu mogu priuštiti i pripadnici nižih društvenih slojeva, koji pak ne mogu priušititi i svakodnevnu prehranu u vrhunskim restoranima, a s druge strane standard Hrvatske danas je bliži standardu emitivnih destinacija poput Njemačke nego što je to bio tijekom zlatnih godina opatijskog turizma kada su stvarani rekordi u broju noćenja. Tada je njemački automehaničar ili stolar mogao bez problema priuštiti najskuplja jela u restoranima, budući da su bila bitno jeftinija nego u njegovoj zemlji (za usporedbu, tako sam se i ja osjećao kao gost ”bolje platežne moći” kada sam prije nekoliko godina mogao naručiti najskuplji biftek u najskupljem restoranu u Prištini – koštao je oko 8 eura).
Međutim, usprkos ovim činjenicama, do problema dolazimo kada pokušamo definirati spomenuti ”turistički proizvod Opatije”. Je li to ”sunce i more”? S ovakvim plažama sasvim sigurno nije. A zbog čega onda Opatija najviše gostiju privlači ljeti? Uostalom, arhitektura je lijepa čitave godine. Možda kongresni ili zdravstveni turizam? Svakako su to zanimljivi načini podizanja predsezone i posezone koji sve više dobivaju na značaju, ali teško da bi se mogli nazvati dominantnim dijelom ”opatijskog turističkog proizvoda”. Kultura? Sport? Manifestacije? Sve to čini dio opatijske ponude, no ništa samo po sebi nije moguće izdvojiti kao ključni faktor. (Sasvim sigurno to nije ”preglasni” noćni život – žaliti se gužvu i galamu u Opatiji noću zvuči otprilike kao čovjek koji tvrdi da je ne samo vidio jetija, nego mu ovaj još i dosađuje stalnim pozivima na druženje).
Uz ovu situaciju, sve je češća i razlika između javno objavljenih podataka i ”dojma” u javnosti o stanju opatijskog turizma. Pa tako Turistička zajednica iz mjeseca u mjesec bilježi ”pluseve”, a dio ugostitelja i trgovaca žali se na pad prometa i manjak gostiju, što dovodio dio zlonamjernih ”promatrača” na tvrdnje da službeni podaci nisu točni (naravno, puno je bolje oslanjati se na dojam ljudi koje novinari sretnu u šetnji gradom i uzeti te podatke kao relevantne. Uostalom, možda nam ne treba niti statističko brojenje rezultata izbora, nego se možemo osloniti na dojam da će pobijediti, recimo, Milan Bandić ili ORaH) što je, naravno, besmislica.
Međutim, kada se ove dvije situacije – činjenica da Opatija nema definiran turistički proizvod i činjenica da se stalno ostvaruje suficit u noćenjima i dolascima, a deficit u blagajnama (dijela) ugostitelja i trgovaca – ”zbroje”, postoji jedno jednostavno objašnjenje. Naime, svojom aktualnom ponudom, Opatija gostima ne može omogućiti više od dva ili tri dana razgledavanja, bez da se pojedina iskustva ne ponavljaju. Istovremeno, Opatija ima vjerojatno najbolju turističku infrastrukturu u Hrvatskoj. Stoga nije neobično da gosti grad koriste kao ”bazu” za istraživanje čitave regije, umjesto da u njemu borave tijekom čitavih dana koja ”pripadaju” ostvarenim noćenjima.
No, suprotno općem mišljenju, to nije značajan problem. Važno je da značajna ”turistička masa” postoji u Opatiji i da ona raste iz godine u godinu, sada samo ostaje pitanje kako kvalitetnim radom i stalnim poboljšanjem ponude sve te ljude privoliti da i svoje dane, a ne samo noći, provode u ovom gradu. A za to je potrebno puno više od pukog prepucavanja brojkama i njihovim tumačenjem ”iz vlastitog kuta gledišta”.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net