U OKU KAMERE: Najmanje kazalište na svijetu izvelo premijeru nove predstave Teatra Oz Dobro se dobrim vraća
Prema motivima hrvatske bajke „Kako je vojnik postao kralj“ Mihaela Sirotnjak Železnik, koja i igra u predstavi, složila je zanimljivu lutkarsko-igranu priču o neobičnom putovanju nastalom iz mješavine dosade, usamljenosti i bezgranične mašte.
Brseč – Najmanje kazalište na svijetu u Brseču imalo je jučer premijeru svoje nove predstave Teatra Oz nazvane „Dobro se dobrim vraća“, namijenjene predškolskom i ranom školskom uzrastu.
Prema motivima hrvatske bajke „Kako je vojnik postao kralj“ Mihaela Sirotnjak Železnik, koja i igra u predstavi, složila je zanimljivu lutkarsko-igranu priču o neobičnom putovanju nastalom iz mješavine dosade, usamljenosti i bezgranične mašte.
Priča počinje poniranjem u maštu djevojčice koja uprizori igru vođena predmetima koje nalazi u svojoj sobi i povede publiku na čudesno putovanje jednog Siromaha. On na svom putu pomaže životinjama (riba, ptica) i biljkama (ružmarin) koje susreće na putu. No, na tom putu susretne Kraljicu Čarobnicu koja obeća dati kraljevstvo onome tko se tako dobro sakrije da ga ona ne može pronaći. Siromah se odluči poigrati skrivača sa Kraljicom. U ritmičnoj igri skrivača pomažu mu životinje i biljke kojima je on pomogao na svom putu. I naravno, na kraju uspijeva pobijediti Kraljicu u igri skrivača, jer „dobro se dobrim vraća“, istim putem korača.
Dinamična glazba, visoko estetizirane lutke, iznenanađujući elementi scenografije, svjetleći i umirujući vizualni elementi vode, poetika ptica i zraka, osvještenost vrijednosti i ljepote zemlje, biljaka i prirode, u kombinaciji sa omiljenom dječjom igrom skrivača, ono su što može pretvoriti oči malog gledatelja u kaledioskope i dati mu osjećaj da ova predstava poznaje i razumije njegovu u isto vrijeme snažnu i krhku dječju prirodu.
U svijetu tehnologije, brzog tempa života i nedostaka vremena i emocija, djeca se često osjećaju usamljena. Često se ubzava njihov tempo razvoja i igre te im se stalno nude sadržaji koji „izbjegavaju dosadu“. Dosada je uvijek bila pokretač i ona je važan faktor razvoja mašte i kreativnosti.
Uz poruku vrijednosti dobrote i dobrih djela, očuvanja prirode, ova predstava poručuje da nam u trku kroz život često promiču najljepše stvari. Zapravo, dozvoljeno je i potrebno zastaviti se, ponekad i dosađivati, jer tada možemo proniknuti u sebe, u dubinu vlastitog bića.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net