U OKU KAMERE Svečano otkrivena spomen ploča Dragi Gervaisu @ Opatija

Grupa Bonaca je ovom prilikom izvela uglazbljenu pjesmu ‘Moja zemja’ odnosno Pod Učkun u Duletvoj verziji te Serenadu Opatiji.

Opatija – Svečano je bilo večeras prilikom otkrivanja spomen ploče Dragi Gervaisu, na trgu ispred Kulturno-turističkog centra koji se ponosi njegovim imenom, odnosno na lokaciji koja je od početaka opatijske povijesti povezana s kulturom..

Tom prilikom okupljenima se obratio ravnatelj Festivala Opatija, Ernie Gigante Dešković koji je skupa sa Vladimirom Gudcem, koji je bio zadužen za ideju i oblikovanje ploče te brošure o Gerviasu koja je podijeljena okupljenima, otkrio ploču posvećenu jednom do najvećih čakavskih pjesnika u povijesti. U prigodnom programu nastupio je pjesnik Luka Skorić i grupa Bonaca koje je tom prilikom izvela uglazbljenu pjesmu ‘Moja zemja’ odnosno Pod Učkun u Duletvoj verziji te Serenadu Opatiji.

Drago Gervais

Drago Gervais rodio se 18. travnja 1904. u Opatiji. Iako će ga povijesne i životne okolnosti primoravati da često mijenja mjesto boravka, cijeli će život ostati privržen rodnom kraju uz koji ga vežu djetinjstvo, majčina obitelj Tomašić, koju često posjećuje za studentskih dana, i u najranije školovanje. Kada 1918. Rapalskim ugovorom Opatija pripadne Italiji, dotad čvrsto povezana obitelj Gervais počinje se raspadati. Otac i petnaestogodišnji Drago odlaze u izbjeglištvo u Kraljevicu, a majka i sestra ostaju u Opatiji. Gimnaziju pohađa u Sušaku, gdje maturira 1922. Još u Opatiji Gervais sudjeluje u amaterskim kazališnim predstavama i stječe prva dramska iskustva. Studira pravo u Zagrebu i Ljubljani. Za vrijeme studija objavit će prve pjesme u Našem glasu, glasilu hrvatske i slovenske mladeži, koje izlazi u Trstu, u tršćanskoj Istarskoj reviji i ljubljanskom Vezu. Nakon diplome 1928. zapošljava se kao odvjetnički pripravnik u Crikvenici, gdje sreće Vladimira Nazora, uz čije se ime najčešće veže obnova čakavske lirike u dvadesetom stoljeću. Na njegov nagovor u Crikvenici će 1929. dati tiskati svoju prvu zbirku Čakavski stihovi koja će postati osnovom za mnoga kasnija izdanja Gervaisove poezije.

Posljednje počivalište

Njegove pjesme pisane liburnijskom čakavštinom, skladnog i melodioznog zvuka, sličice su iz svakodnevnog života malih ljudi gradića smještenih unutar Riječkog zaljeva – ribara, fakina iz porta, barkarijola, nonica i smiješnih starih mladića. Sličice živahne i sjetne, pomalo groteskne, začinjene gorkim humorom. Ljude uhvaćene u trenucima slabosti, s njihovim manama, pjesnik donosi s puno razumijevanja i simpatije. Nakon kraćeg službovanja na sudu u Bakru, 1931. Gervais odlazi u Bjelovar i počinje se baviti odvjetništvom, U to vrijeme objavljuje u brojnim glasilima, a želi se posvetiti novelistici. Nastoji izdati svoj roman Mladić, alimu uspijeva objaviti samo jedan ulomak uKnjiževnoj reviji1936. U Bjelovaru se ponovo počinje približavati amaterskom kazalištu, a zbog svoga ljevičarskog opredjeljenja završava i u zatvoru. Početkom 1941. Gervais će preseliti u Beograd. Nastavlja surađivati s glasilima, a neposredno poslije rata osobito je angažiran oko situacije u Istri. U Beogradu će ostati do 1947. kada se definitivno vraća u Opatiju. Godine 1949. postaje direktorom drame Narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci, a započinje i njegova intenzivna dramatičarska djelatnost. Napisao je devet kazališnih komada. Najpoznatija je njegova komedija Duhi, smještena u dobro mu znani ambijent primorskoga gradića, a osobito Karolina Riječka, u kojoj opisuje događaje iz riječke povijesti. U naponu snage njegov život tragično je prekinut početkom srpnja 1957. Pokopan je sa svim počastima na groblju u rodnoj Opatiji.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net