Uhvatiti sezonu – Ako ne za glavu, onda barem za rep

Uhvatiti sezonu – Ako ne za glavu, onda barem za rep

Arhiva: Start Učka traila iz Drage - Nadamo se da ćemo uskoro ponovo gledati ovakve prizore...

U nastavku posta donosimo tekst Riccarda Staraja, draškog načelnika te dugogodišnjeg turističkog i kulturnog djelatnika, koji donosi jednu zanimljivu priču o zajedničkoj nam turističkoj budućnosti, s nadom da će nam u kolovozu i rujnu sunce i čisto more biti naši saveznici.

Mošćenička Draga – Sagledavajući globalnu situaciju u svijetu od pojave COVID-19 virusa (Corona) teško je prognozirati optimističan scenariji oporavka gospodarstva, u slučaju Hrvatske, uspješnu turističku sezonu 2020. Uzimajući u obzir relativno dobru sezonu 2019 godine, najave za 2020 bile su iznad očekivanja. Podosta rano bukirali su se smještajni kapaciteti u hotelima, privatnim apartmanima, kampovima, itd. Koncem 2019 godine prognoze za sezonu 2020 bile su odlične. Svi pokazatelji išli su nam u korist, bezbrižno smo očekivali konac zime, lijepo vrijeme za Uskrs i popunjene smještajne kapacitete. Poznato je, ako je Uskrs turistički dobar, ljeto samo može biti još bolje. Pokazalo se to mnogo puta. Puni nade i optimizma oprostili smo se od karnevalskih karavana i krenuli ubirati plodove nove turističke sezone.

Riccardo Staraj

Došla je do nas informacija da negdje daleko kruži nekakav nepoznati virus koji se rodio u jednom kineskom laboratoriju, „pobjegao“ iz epruvete i počeo se širiti Kinom ubijajući uglavnom starije i bolesne. Broj umrlih na veliku brojnost Kineza bio je neznatan, no ono što je bilo pomalo naglo i neočekivano, je njegova prisutnost u sjevernoj Italiji, tako blizu naših granica, u regijama Veneto i Lombardija. Zaraženih tek nekoliko, blagih simptoma poput u prehlade, nitko se nije previše uspaničio, život je krenuo dalje kao da najobičnija gripa kruži mediteranskim zrakom. No već tjedan poslije, broj zaraženih suludo je rastao, a broj umrlih se umnožavao iz dana u dan. Virus se širio neopisivom brzinom i polako zahvatio gotovo cijelu Italiju. Počele su karantene, izolacije, liječenja i što je najgore – panika. Strah se uvukao u ljude, preporuka nadležnih institucija bila je ostati doma, gospodarstvo je stalo, tvornice i gradovi su utihnuli, „kuga 21 stoljeća“ pokucala je na vrata. Iz Italije je virus prelazio granice, ponajprije u Španjolsku, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju i nažalost u Hrvatsku. Hrvatska je uvela mjere zaštite, zatvorila škole i sve ustanove, poduzeća, lokalne samouprave, gotovo sve institucije i potjerala stanovništvo u svoje domove te uvela stroge zabrane kretanja. To je rezultiralo uspješnoj borbi protiv ove pošasti, relativno mali broj zaraženih i umrlih, no i vjerojatni krah gospodarstva u samo mjesec dana izolacije.

Hoteli i ostali turistički kompleksi su naravno zatvoreni. Kao uostalom i granice. Putovanja otkazana, zračne luke zatvorene, automobili i busevi uparkirani, ljudi prestrašeni. Uskrs je već na vratima i možemo slobodno reći da se njegov turistički efekt ove godine neće odraziti u prihodima. Gostiju nema niti će ih biti. Vratimo se tvrdnji s početka ovog teksta da dobar Uskrs najavljuje još bolju sezonu. Prema onim prvim, optimističnim prognozama, virus bi trebao nestati oko Uskrsa. To tvrdi i američki predsjednik kojemu je na današnji dan u državi umrlo 10.000 ljudi! Prognoze oporavka produljile su se potom na mjesec dana, kasnije do lipnja, a zadnja predviđanja su da će se sve srediti negdje početkom rujna. Svi ovi pokazatelji govore da turističke sezone u Hrvatskoj neće biti. I ako je ne bude, država tone u još veću depresiju i recesiju i trebat će joj godine da se oporavi. Zemlja kojoj je turizam, i to kao uslužna djelatnost, najveća industrija, nema alternative. Slom turizma je slom sveukupnog gospodarstva, a samim tim i države.

Prijevremeni pronalazak cjepiva mogao bi donekle spasiti turističku sezonu. No teško je zamisliti da do lipnja bude na tržištu. Pa i da bude, strah u ljudima neće popuštati. Jedina pozitivna strana možebitnog cjepiva je ta što će ono ljudima dati slobodu kretanja. Treba imati u vidu i mogućnost da se sve iznenada i smiri do lipnja i da zemlje Alpe Adria regije otvore svoje granice. Ako se to dogodi, mnogi će, nakon višemjesečne izolacije, krenuti bilo gdje na odmor. Jadran je jedna od poželjnih destinacija za svakog Nijemca, Talijana, Austrijanca, Mađara. Ljudi koji su prošli procese izolacije, karantene ili kvazikarantene zaželjet će se „slobode kretanja“ i odvojiti si iako nekoliko dana da zaborave brige i nadoknade propušteno. I tu možda leži šansa djelomičnog spasa turističke sezone. Naglo otvaranje granica rezultirat će odlazak na more pod svaku cijenu kako bi udisati čisti zrak, ležali na suncu i plivali u čistom moru. Sumnjam da će turisti s područja Europe putovati na neka dalja odredišta, više mi se čini da će ostati „bliže kući“ i odlučiti se na nekakvo „blic“ putovanje u susjedne zemlje. Još ako Hrvatska spusti cijene i lukavo konkurira Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, mogao bi se čak dogoditi i turistički „bum“ u tri glavna mjeseca turističke sezone. Ovo su najbolje prognoze koje dobivaju 20% vjerojatnosti, a 80% i nadasve realno je prognozirati da će se sezona tek periferno odraziti na kraju kolovoza i u rujnu, svakako ako nam vremenske prilike budu naklonjene.

Ljeto u Dragi…

Ukoliko budu slobodna kretanja unutar naše zemlje, možemo djelomično spasiti sezonu priljevom domaćih gostiju na Jadran. I to je jedan od načina spašavanja ekonomije i turizma. Turistički paket aranžmani i smještaj morali bi dostići povoljne cijene kako bi se domaćem turistu omogućila ljetovanja. Siguran sam da će druge turističke zemlje krenuti smjerom da cijenama privuku što više domaćih turista na svoje turističke destinacije. No, to je pitanje vlade i mentaliteta, jer ako uistinu postoji osjećaj domoljublja u Hrvata, onda će kapacitete na Jadranu popuniti domaći turisti. No iskorak u tom smislu mora najprije napraviti Ministarstvo turizma zajedno sa Hrvatskom turističkom zajednicom, pa onda turističke zajednice županije, a potom i lokalne turističke zajednice i turističke agencije. To je ipak stvar kolektiva i kolektivne svijesti želimo li iskoristiti tu šansu ili ne. Puno je vjerojatnije očekivati da će, ako granice budu otvorene, hrvati potražiti utjehu ljetovanja u nekoj drugoj zemlji. Provoditi godišnji odmor u svojoj zemlji može biti stimuliran i kroz dohodak, smanjenje poreza, odbitak nekih davanja i sl.

Jasno je da ova pandemija govori nekim svojim jezikom i stalno nas upozorava da smo negdje pogriješili. Nisam i ne želim biti na strani onih koji siju medijima informacije o teoriji zavjere, kako je sve montirano, mnogo prije isplanirano, izrežirano da bi se sve svelo na nekolicinu vladajućih koji kontroliraju masu. Činjenica je da strah nameće disciplinu i poslušnost, režim i, ako želite, diktaturu vlasti kroz, ponekad i pretjerane, zakonske mjere i regulative. Ljude je najlakše voditi i kontrolirati putem medija, usaditi im strah i zatvoriti u svoje domove. No ipak moram konstatirati da je ovaj virus napravio u ovom kratkom vremenu neke koristi planeti i čovječanstvu. Zemlja se regenerira, obnavlja, čisti, mora su bistrija, zrak čišći, pušu prave bure, diše se bolje. Zemlji treba tako malo da se obnovi. Činjenica je da je ljudski utjecaj na prirodu ogroman, to sada možemo primijetiti, sada kad nam zemlja vraća i ukazuje gdje smo pogriješili. No, naprosto je nevjerojatno da smo tek u potpunoj izolaciji počeli shvaćati smisao zajedništva, obitelji, prirode, dobre hrane, umjetnosti. U ovim kriznim situacijama vrijednost novca ne postoji, svi smo jedno i želimo samo jedno – pravo na normalan i zdrav život. Ekonomija je u tom smislu u drugom planu, no ipak, treba od nečega živjeti. Sve su akcije, svi progresi, sve ideje stale u jednoj jedinoj planetarnoj misli – ostati živ. Možda je ovo zaista test, iskušenje, prijelazna faza kada čovječanstvo ulazi u neko drugo stanje svijesti. Ostavimo to vremenu i vratimo se racionalnom i realnom shvaćanju ove situacije postavljajući si pitanje: kako vratiti turizam?

Ako nastavimo ovim tempom, pridržavamo se svih zadanih mjera, mislimo na druge oko sebe, budemo uporni izdržati to mukotrpno razdoblje, možda uhvatimo sezonu, ako ne za glavu, onda barem za rep. Treba vjerovati u pozitivan ishod svega ovoga. Možda nas ovo nauči da ne moramo samo ovisiti o turizmu, da smo zemlja bogata u prvom redu zemljom koja mora biti obrađena da bi od njenih plodova dobro živjeli, da ne uvozimo sve i svašta, već da proizvodimo sve i svašta kako bi najprije zadovoljili svoje potrebe, a potom izvozili naše proizvode. Sve mi se čini da je ovaj virus za svaku zemlju pokus koji će u konačnici pokazati koliko smo sposobni preživjeti sami bez ikakve vanjske pomoći. Možda je ova misao zapravo i ključna u očekivanju turističke sezone – uzdati se u svoje resurse, kvalitetu, ljudske potencijale, prirodu, destinacije, sadržaje, kako bi privukli posjetitelje. To se radi iz ljubavi prema vlastitoj zemlji, a iz te ljubavi niče opstanak, zdravlje i mogućnost zarade. Vjerujem da ćemo u ova sljedeća dva mjeseca biti dovoljno mudri da smireno čekamo rasplet ove globalne bolesti koja je zaustavila svijet, da ostanemo u domovima, pripremamo strategiju kako iskoristiti barem dio sezone i doći, daj bože, na nulu. Povratiti izgubljeno i krenuti ispočetka. Osobno mislim da ćemo u tome uspjeti i dočekati turističku sezonu 2020. Možda ona bude uistinu „bum“ kada Europljani dobiju slobodu kretanja izvan svojih država. Tada možemo očekivati nagli stihijski turizam koji nas može spasiti. No i drugi scenariji je moguć, a baš na najgore moramo biti spremni. No vrlo je vjerojatno da će se situacija do lipnja smiriti i tada možemo očekivati turiste, barem u kolovozu i rujnu. Vjerujem da će i tada sunce i čisto more biti naši saveznici.

error: Content is protected !!