VIDEO ‘Iz Hrvatske u Maroko’ putopis Nikice Karasa – Monaco i susret s majkom

Piše, fotka i putuje Nikica Karas

VIDEO ‘Iz Hrvatske u Maroko’ putopis Nikice Karasa – Monaco i susret s majkom

Brže, bolje, više, gradi, kopaj, ruši, sjeci, betoniraj, radi, pare, samo pare, nagomilavaj, pokorno slušaj...

Uvod – Jutro u Monacu

Probudih se u velikoj sobi Damirova stana na udobnom krevetu. Naspavah se dobro i odmorih. Sav pun volje da vidim i taj Monaco o kojem slušam također čitav život, a pogotovo kada Opatiju uspoređuju s njime i s Monte Carlom. Ako se dobro sjećam Damir i moja majčica već su odavno bili budni. Čini mi se da je moja majčica već navaljivala s kavom iako ja i nisam baš neki kavopija, pogotovo ne u jutarnjim satima. U jutro više volim hladnu vodu na licu, pjenušavi mentol u ustima i četkicu čije niti stružu po zubima pa otvaranje prozora i vježbe disanje, a nerijetko i yogu. Međutim, odlučio sam se prepustiti pa sam napravio iznimku od vježbanja i pridružio se majci na kavici i doručku…

Joj, što je lijep Monaco! Nema što! Novi bogovi: Beton-Bog i Kapitalizam-Bog.

Boravak u Monacu

Ovaj sam dan gotovo čitav proveo s majkom. Obišli smo stari grad, luku, park… I baš sam uživao šetajući i razgledavajući tu mikro kneževinu, ali čim sam se opustio i pokušao razgovarati s majkom ravnopravno, kao što razgovaram s prijateljima/cama, ispunjen entuzijazmom i optimizom, presretan što napokon živim svoje snove, ona me spustila pokušavajući mi prebaciti svoje strahove poput: „Pa kako ćeš ti odvoziti sve to? Pa nemaš novaca! Pa velik je to svijet! Pa ti nisi normalan! Pogledaj druge – nitko to ne radi! Maroko je opasna zemlja! Što ako ti se auto pokvari?“

„Pa kako ćeš ti odvoziti sve to?“ – Kao što vozim i inače.

„Pa nemaš novaca!“ – Imam. A i da nemam, pa što?!

„Pa velik je to svijet!“ – Da, jest. Onaj isti u kojem živim čitav život.

„Pa ti nisi normalan!“ – A tko je zapravo „normalan“?

„Pogledaj druge – nitko to ne radi!“ – Tako je. Ja sam jedan jedini jedinstveni!

„Maroko je opasna zemlja!“ – Kako znaš kad nikad nisi tamo bila?

„Što ako ti se auto pokvari?“ – Pa popravit ću ga kao što bih ga i inače popravio.

Ipak Monaco ima i svoju pozitivnu stranu: Gotovo svi krovovi zgrada i kuća bili su zeleni. Najljepši mi je bio ovaj s maslinikom – predivno!

Dok sam ja pokušavao razgovarati s majkom kao sa svojom najboljom prijateljicom, ona me je neprestano pokušavala strahovima potčiniti kao njenog sinčića i nagovarala me da odustanem i vratim se doma. Sa svakom njenom novom opaskom rasla je bol u mom srcu i širila se prema grlu, čeljusti i čitavom glavom, ali najviše me je boljelo u grlu. Boljela me je njena nevjera. Iako sam dosad već činio slične pothvate i uvijek se vraćao doma zdrav i čitav, ona i dalje nije vjerovala u mene i moje sposobnosti i moj projekt. To me je najviše boljelo. Prisjetio sam se sličnih zgoda iz djetinjstva gdje su njeni strahovi kontrolirali i mene i nju i preslikavali se na mene pa sam se u kasnijoj dobi morao sam s njima suočavati ne bih li opet postao slobodan.

Vjerovao sam da se seks sa životinjama više prakticirao u ruralnim sredinama u kojima nema dovoljno ljudi da se združe u svrhu uživanja u seksu… No! Vaza koju sam uočio na prozoru jedne zgrade na ulazu u stari grad bila je ukrašena reljefom koji eksplicitno prikazuje seks između 2 muškarca i 1 ovce. Prema tome, može zaključiti kako prema perverznoj, genocidnoj rimskoj tradiciji koju su naslijedili i Francuzi u Monacu, nekada su mnogi od njih bili ovcojebi i time se iznimno ponose! To je CIVILIZACIJA ovcojeba. Ovo mi je vrhunac Monaca! Moramo se i mi u ‘Rvackoj ugledati na Francuze i postati ovcojebi jer oni su bolji od nas! Mi smo nitko i ništa! Niškoristi!

Međutim, možda su baš svi ti procesi odrastanja i odgoja, tih borbi, vezanosti i prolaznosti, upravo i učinili da sada budem taj koji jesam – jak i odvažan – ali vjerujem da se to moglo postići i na druge, manje bolne, načine! I tako sam ja plakao na terasi nekog kafića u Monacu pred svojom majkom zbog našeg odnosa. Ja – muško od 33 godine – plakao sam! Da!

Nakon toga, više se nisam mogao vratiti u onu lepršavu i poletnu vibraciju gdje majci pripovjedam svoja viđenja i stajališta, planove i namjere, pune entuzijazma i optimizma. S bolnom težinom u grlu i leđima povukao sam se u sebe i nisam više ništa iznosio. Većinom sam šutio. Ona se ispričala. Čak je i obećala da će se potruditi poraditi na sebi i popraviti, ali meni ta isprika i obećanje u tom momentu nisu značile apsolutno ništa. Ubila me! Ubila je svaki moj tračak nade i pokopala svaki entuzijazam i optimizam.

Uvijek tradicijske drvene barke na jedra imaju poseban fokus u mom oku!

Rastanak

U jutro sam se probudio i osjećao malo bolje. Pokušavao sam svoje stanje popraviti iznutra. Odagnavao sam svjesno svoje negativne misli i emocije i pokušavao opet uspostaviti onaj svoj prijateljski odnos s majkom koji sam toliko priželjkivao. Također sam uspjevao primijetiti u njenom govoru, ponašanju i gestama da u sebi zadržava te strahove i bori se sa dvojbom da li da opet krene u napad sa čitavom lepezom razloga zašto bi bilo pametnije da se vratim doma i opsesivno-posesivnih bombi, koje je nazivala ljubavlju, kako bi poljuljala moje namjere i razuvjerila me od mojih suludih, neracionalnih ideja. I nije izdržala pa je krenula s već ustaljenom paljbom: „Nemoj ovo, nemoj ono, pazi ovo, pazi ono…!!!“ Ali nisam ni ja više mogao izdržati! Potpuno sam izludio i izgubio konce samovladanja. Moje su kretnje i riječi koje sam izgovarao prelazile bilo kakav ukus.

Tradicijske barke

Bolovi su se pojačali kao i nervoza. Jedva sam čekao da odem i prekinem tu nevidljivu pupčanu vrpcu s kojom me je pokušavala omotati da zauvijek ostanem njen mali sinčić koji će se skrivati ispod njene haljine i držati se sigurnosti majčine zaštite.

Tako da se nismo rastali baš na najljepši način. A ja pogotovo nisam tako zamišljao moj posjet i boravak, a ni rastanak. Zamišljao sam da ću prikupiti malo snage nakon toliko kilometara i sati vožnje. Odmoriti se pa nastaviti lakše i odvažnije dalje u Francusku. I da ćemo zajedno slaviti moju ekspediciju. No, nažalost, sve što sam priželjkivao i zamišljao, izjalovilo se. Došao sam s izuzetno pozitivnim emocijama, iako sam izludio vozeći kroz Liguriju, ali veselio sam se da ju vidim i nadao se podijeliti i produbiti te pozitivne emocije. Otišao sam iskrivljene kičme s teškim bremenom tuge, ljutnje i krivnje kao da radim nešto užasno loše, potpuno razočaran u sebe, s osjećajem manje vrijednosti. Baš kao potpuni jadnik i gubitnik.

Međutim, nije baš sve tako loše bilo! Ipak me je nahranila i udomila i opskrbila s brdo orašastih plodova i čokolade, sve ekološke proizvodnje. Htjela mi je uvaliti i sireve iako sam barem 3 puta na njeno repetativno zapitkivanje hoću li ih, odgovarao negativno. Prije polaska morao sam ih izvaditi iz paketa i vratiti u kuhinju. To me je također iznerviralo jer ponekad se odmaram od sireva iako ih zbilja volim jesti. Nerviralo me što nije mogla prihvatiti ne kao odgovor, kao da opet ona zna što je bolje za mene, ali onda mi nije jasno zašto me uopće pita, i to čak 3 puta, ako će mi ih ionako strpati u paket ma što ja odgovorio. Također, iako sam joj nekoliko puta odgovorio da imam dovoljno love za putovanje, još mi je i pare uvalila.

Moja majka je ipak, nadasve najbolja majka!

Ubila me. U tih 2 dana sam se više izmorio nego što sam se umorio vozeći cca 15 h od Venecije preko Genove do Monaca. Tresao sam se i srce mi je lupalo. Opet su se pojavili bolovi u mom tijelu. Vozio sam napet i ljut, izmoren i potpuno sjeban. Posisala mi je svu energiju, tj. dopustio sam da mi to napravi jer sam joj dao svoje povjerenje i otvorio dušu.

O ljubavi i posesivnoj opsesiji

Ali generalno, većina žena ne može prihvatiti ne kao odgovor! Ta se težina prihvaćanja ne kao odgovora duboko ukorjenila u ženski rod i evolucijski vjerojatno već i u gene! To ću vam demostrirati na vrlo jednostavnom primjeru iz vlastitog iskustva. Npr. izađem li u noćni izlazak i upoznam li neku zanimljivu i zgodnu djevojku s kojom bih htio nešto više, ali ona me odbije, uopće me to ne pogađa nešto posebno jer se također u muškom rodu evolucijski urezalo prihvaćanje ne kao odgovora zbog dobivanja bezbroja odjeba kroz tisuće godina ljudskog postojanja.

Također ono što je teže ženama nego muškarcima jest otpuštanje djeteta da korača samostalno svojim putem zbog čega je i došlo na ovaj svijet. Sintagme moj sin ili moje dijete je oličenje posesivnosti koje je također urezano u ženski rod više nego u muški. Ženski rod tu posesivnost često opravdava s majčinskom ljubavlju, tj. sa zloupotrebom majčinske ljubavi iliti ovako: „Ja sam te nosila 9 mjeseci u utrobi, a poslije još neko vrijeme u rukama! Ja sam te rađala u boli satima!“

KOJA JE GRANICA IZMEĐU LJUBAVI I POSESIVNE OPSESIJE?

IMA LI LJUBAVI BEZ POSESIVNOSTI?

A DIJETE? KAKVU JE BOL DIJETE OSJEĆALO PRI ROĐENJU – DA LI SE IJEDNA MAJKA TO IKAD ZAPITALA I OSVIJESTILA?!

Slično sam doživljavao i sa svojim djevojkama, ljubavnicama i životnim partnericama koje su me isto tako svojatale i prisvajale, a onda se tu još nečesto umješavala i ljubomora, osim posesivne opsesije. A ja sam kao vjetar, a vjetar se vezat ne može. Što me više pokušavaš zarobiti, to se ja više otimam. Sloboda nema cijenu! A ljubav je sloboda i o tome sam davno, sad već daleke 2013. godine, napisao pjesmu:

Ljubav je sloboda!

…I tako, kao galeb slobodan

Visoko se uzdižem i nisko padam,

Vještinom svojom nebom vladam.

Od planete Zemlje do nebeskih zvijezda

Dok me s prozora savijenih gnijezda,

Kao sirene Odisejeve, one slatko dozivaju.

 

Melodije opijajuće, kao strijele Kupidove,

probijaju mi srce, sluđuju mi um.

Ponirem i ulijećem brzinom pohote.

Gnijezdim se u uzavrela njedra,

Stišću me i miluju nježna, glatka bedra.

 

Noć je iscurila i Sunce me budi,

Razapet željama, put slobode me ludi!

Postelja meka i prozor otvoren,

A uz mene leži ta divna sirena.

 

Protrljam oči, raširim krila,

Budi se ta divna morska vila.

Tek što opet ne zapjeva,

Ja zamahnem snažno i pomislim:

„Ništa mi više nije važno!“

 

Iza mene sve je blijeđa slika,

U srcu mom uspomena velika.

Zrak mi struji kroz pera duga,

A na nebu se iscrtava duga.

Što još ima veće

Od tolike slobode i sreće?!

Jonathan na podmornici

Jonathan žica hranu.

Neka stara, ali i danas prakticirana i važeća vjersko-filozofska učenja govore da ništa u ovoj dimenziji ne pripada nama, čak ni vlastito fizičko tijelo u kojem postojimo u ovoj dimenziji. Kako onda neko drugo tijelo-duša-biće može pripadati nekome?! To sam naučio također na praktičnom primjeru iz vlastitog života i jedne praktične knjige koja je objašnjavala odnose između muškarca i žene. U tom sam periodu svog života ljubovao s jednom divnom Ruskinjom, a mnogi su pričali da me ona vara, što me je doduše razdiralo, ali tad mi je u ruke došla upravo ta knjiga – Voljeti se otvorenih očiju, autora Jorge Bucay. Ona mi je pomogla da shvatim da u istinskoj ljubavi u potpunosti prihvaćam voljenu osobu onakvu kakva ona jest, ma što ona radila i to što radi je u potpunosti njena stvar, a ne moja! Definitivno preporučam!

Tako da sam moju najdražu Ruskinju – Marinu – volio bez obzira što ona radila, a bila je divna! I još uvijek je divna i još uvijek je volim iako je nisam vidio već 8 godina!

Zaključak ili nekoliko njih

Prema tome, ne možeš posjedovati ljude! Ni dijete, ni sestru, ni brata, ni ženu, ni muškarca! Isto tako ne možeš posjedovati ni Zemlju, ni Vodu, ni Zrak…! Ni ostale predmete ne možeš posjedovati! Sve ti je to dano na korištenje dok si ovdje. U prolazu. Ne veži se za nikoga i za ništa jer sve je prolazno i sve ćeš kad tad izgubiti! Čak i vlastito tijelo!

Promjena je jedina konstanta – kad spoznaš ovaj vrhovni apsurd ove materijalne dimenzije, bit će ti lakše živjeti!

Ne djeluj iz straha! Zaustavi se i diši! Udiši duboko i izdiši polako! Tek kad se smiriš u potpunosti, tek onda djeluj!

Volim te, mama!

Najiskrenije,

Nikica Karas

Najozbiljniji u svojoj neozbiljnosti

Srebrni sponzor – Gole Sport

https://www.facebook.com/golesport13/

https://gole-sport.business.site/

https://www.instagram.com/gole_sport

Brončani sponzor – Čisto Čišće d.o.o.

http://cistocisce.hr/

https://bit.ly/2wudH4r

Moji profili na društvenim mrežama:

Instagram: https://www.instagram.com/karasartravels/
Facebook: https://www.facebook.com/careassphoto/
SteemIt: https://steemit.com/@careassaktart
YouTube: https://www.youtube.com/user/CareAssful

 Donacije možete slati na:

GB90REVO00997069208926 (Revolut; BIC/SWIFT: REVOGB21)

HR4224020063101337107 / HR9524020063208285831 (Erste; BIC/SWIFT: ESBCHR22)

 Ili putem fundraising kampanje: https://fundition.io/#!/@careassaktart/kv6b04cv6

Još putopisnog materijala:

Dobrodošlica katalunske i španjolske policije mojeg prvog dana u Barceloni:

https://youtu.be/afml6PZC7yo

Prvo povezivanje na mom projektu s djevojkama iz Circo de la Luna Barcelona:

https://youtu.be/Lyu6QaBODmo

Ispred MACBA-e u Barceloni sa skaterima:

https://youtu.be/_mpOqFsZl0Y

Intervju s Derom Sol iz Circo de la Luna Barcelona:

https://youtu.be/ENJXibQQMLI

https://youtu.be/ENJXibQQMLI

https://youtu.be/DBtkFthP6ps

https://youtu.be/BiAUh5Ucnd8

Divlja blitva i šparuge u Tarragoni: https://youtu.be/z6vahRf3qVM

Ukrcavanje na trajekt u Algecirasu: https://youtu.be/cZCMI4cX5jg

Proslava mog 34. rođendana: https://youtu.be/5wUIkbnfaGc

Nastavak slavlja slijedeće jutro: https://youtu.be/m4_fkEPgLyI

Novo povezivanje na projektu s Amos Shein iz Meksika: https://youtu.be/XNZlZvvLRjk

Flamenco po marokanski: https://youtu.be/L1Jos1sKomI

Marokanske ceste i Twingo: https://youtu.be/z12s63JG-5g

Nastup plesačice Nine: https://youtu.be/uaMESukIi8o

Kava i marokanski flamenco: https://youtu.be/LZIxaHNcYUI

Atlantik prvi put: https://youtu.be/lYLyzYwsyQM

Trgovina rukotvorina izrađenih u drvu thuya: https://youtu.be/OzyJLeUoBiA

 

Fotke Twinga s umjetničkim djelima lokalnih umjetnika:

https://bit.ly/2QmxVTA

https://bit.ly/39eoCOs

https://bit.ly/2QmLRx9

https://bit.ly/39bJxBI

 

Medijske objave:

KanalR (Rijeka): https://youtu.be/jXS9BCP-KWs

Poriluk (Rijeka): http://poriluk.com/emisija-poriluk-25-2/

http://poriluk.com/za-maroko-konacna-odluka/

http://poriluk.com/prvi-putopis-venezia/

http://poriluk.com/od-venecije-do-genove-putopis/

http://poriluk.com/od-genove-do-monaca-putopis/

Regional Express (Istra): https://bit.ly/2QcL2Xq

Torpedo (Rijeka): https://bit.ly/2SpZPAV

https://bit.ly/2PUyFk6

https://bit.ly/38otX4j

https://bit.ly/3bmdKiH

https://bit.ly/397H4XO

Pod Učkun (Opatija): https://bit.ly/39bJqGi

https://bit.ly/35ZtncK

https://bit.ly/36ca92K

https://bit.ly/2H2GS0l

https://bit.ly/2WxAl6M

 

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net