VIDEO: Kriza u kazalištu i PR u kulturi obilježili 4. dan FEN-a

Kao i svakoga dana, i jučer je FEN dobar dio svoga programa posvetio djeci. Teatar Tirena iz Zagreba u Opatiju stigao je s predstavom „Tko je to izumio”. Petar Cvirn i Sanja Milardović s lakoćom su ispričali priču o hrvatskim izumiteljima i njihovim izumima, bez puno filozofiranja, bez komplicirane scenografije i kostima – edukativno, duhovito i lako pamtljivo.

Opatija – Festival neovisnih kazališta u Opatiji četvrtog dana održavanja zaplovio je u akademske, ali i polemičke vode, zahvaljujući organizaciji dvaju događanja na kojima se pretresala ”vruća“ kazališna tematika. Prvo među njima bilo je predstavljanje knjiga dr. sc. Snježane Banović ”Kazalište krize“ i dr. sc. Vitomire Lončar ”Kazališna tranzicija u Hrvatskoj“, na kojem su dvije autorice ustvrdile da – iako su se bavile različitim povijesnim područjima, pri čemu je Banović istraživala razdoblje od 1941. do 1945. godine, a Lončar nakon 1991. godine – kriza u hrvatskom kazalištu ostaje konstantna kroz sve te godine.

– Današnji krizni trenutak u kazalištu je po mom mišljenju, najdublji u povijesti. Teško je naći pozitivne primjere i pozitivne pomake. Ako je kazalište povijest, onda je hrvatsko kazalište povijest krize. A generatori krize uvijek su isti: politika, elite, sami sudionici i vrlo rijetki kritičari, kazala je Snježana Banović. Na pitanje zbog čega su se dvije autorice iz svojih uspješnih karijera glumice, odnosno redateljice preselile u ”akademski sektor“, odgovorila je Vitomira Lončar.

– Mene je lupila bolest, a Snježanu je lupila politika, dobila je otkaz u kazalištu. Tako da smo obje bile primorane preseliti svoj fokus interesa na nove stvari, i tako smo postale najpoznatije hrvatske ”kulturno-političke vještice“, objasnila je Lončar, koja je naglasila i da velik problem postoji unutar same kazališne scene, jer – ”jedna od glavnih metoda za održavanje establišmenta je zastrašivanje, a glavna emocija je panika“.

Bez panike i zastrašivanja, ali uz puno tenzija, prošlo je drugo jučerašnje događanje na FEN-u; okrugli stol na temu ”PR u kulturi“ koji je na istome mjestu okupio glumce, novinare, ravnatelje institucija u kulturi te predstavnike struke odnosa s javnošću na čelu s predsjednicom HUOJ-a Aleksandrom Kolarić i članovima ovogodišnjeg žirija nagrade Grand PRix HUOJ-a, Ninom Išek Međugorac, Ivanom Bilić i Marijom Aunedi Medekom. Okrugli stol bio je zamišljen kako pokušaj osmišljavanja načina korištenja alata i tehnika odnosa s javnošću u kulturnim događanjima, tako da ona pronađu put do medijskog prostora, no on se u svom većem dijelu ipak pretvorio u kritiku medija kojima je važnije žutilo i duge noge lijepih glumica nego onaj stvarni kazališni proizvod – predstava. Odnosno, kako je to lijepo objasnila Slavica Knežević – one djevojke koje znaju koristiti medije tri sata se pirlitaju i biraju čiju će haljinu odjenuti, ”dok ja pokraj njih izgledam kao noćni ormarić“.

No postoje i oni kazališni djelatnici, kako je istaknula Vitomira Lončar, koji se ne žele promovirati kroz „celebrity tiskovine“ nego dobiti adekvatan prostor za promociju svoga rada. A medije to ne zanima, sve dok postoje mlade glumice koje rado pokazuju svoje atribute, ili glumci koji su skloni završiti u crnoj kronici… Ima li tome lijeka? Predsjednica HUOJ-a Aleksandra Kolarić kazala je kako se medije ne može mijenjati, nego im se treba prilagoditi, pa pokušati svoj kazališni proizvod upakirati kao pametan marketinški brend i pobuditi zanimanje medija. Ili, može se učiniti ono što je učinio FEN – kroz svoje vlastite medije (ali i putem društvenih mreža, što je kanal koji ne zahtijeva financijska sredstva nego samo vlastiti angažman) stupiti u ”direktan link“ s publikom…

Uzbudljivo je jučer bilo i u samom kazalištu, a ne samo na tribinama na kojima se govorilo o teatru, a najveći nemir među publiku unijela je predstava „ThisCasting“ Teatra Rugantino, u kojem gledatelji prate brutalni reality-show gdje tri djevojke pokušavaju doći do voditeljskog posla. Tri izvrsne glumice – Mirela Videk, Iskra Jirsak i Mia Biondić – sjajno se nose s zahtjevima predstave, igrajući realistično do te mjere da izazivaju nelagodu u publici. „Veliki brat“ (Miran Kurspahić) je u svojim zahtjevima jednako okrutan prema djevojkama na castingu, kao i prema publici, koja je izravno čitavo vrijeme uvučena u igru.

Što je sve potrebno da bi u Hrvatskoj čovjek uspio kao kriminalac, lijepo je u monodrami ”Postiplomsko obrazovanje” Binocular teatra – svima koje to zanima – obrazložio sjajni Vilim Matula. A tih koje zanima bilo je poprilično, jer puna dvorana UP Juraj Šporer smijehom pratila neke tipične scene iz domaće kriminalne svakodnevice, ispričane Matulinm glasom i fantastičnom gestikulacijom.

Nikola Cvjetović / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net