VIDEO Poetski kutak magazina Lanterna.news – Andrea Žic Paskuči i Robert Bebek u interpretaciji Zorana Josića

Nikola Cvjetović 4 years ago Kronika

Poetski kutak donosi naš partnerski portal Lanterna.news, koji uz portale Torpedo.media, PodUckun.net, Tunera.info, Bodulija.net i Trend51.net čini jedinstvenu Regionalnu news mrežu.

Opatija – Naš partnerski portal Lanterna.news od prošle nedjelje donosi novu rubriku ‘Poetski kutak’.

– Prošle nedjelje započeli smo s rubrikom “Poetski kutak” u kojoj smo predstavili riječkog pjesnika Roberta Bebeka. Nastavljamo u istom ritmu sa također riječkim poetom Andreom Žicom Paskučijem, poručili su s Lanterne.

Andrea Žic Paskuči (aka AŽP) poeziju piše jer mora, može i hoće. Tu istu poeziju poslije javno čita na večerima poezije ili kod prijatelja u kuhinji. Pjesme su mu objavljene na internetu, nekim časopisima i zbornicima.

Ove ili sljedeće godine objaviti će svoju prvu samostalnu zbirku. U to je više nego siguran već posljednjih par godina.

JA, SPAVAČ

ja sam spavao malo ili nisam spavao uopće.

neumjeren sam u svemu

osim u spavanju.

ja sam spavao kad sam baš morao.

ja sam spavao svugdje.

žene pokraj kojih sam spavao

nisu uvijek ili nužno

bile moje.

o tome nisam brinuo.

ja ne znam gdje sam sve spavao,

pokraj koga sam sve spavao,

te nije isključeno da sam spavao

i u tvom krevetu.

jednom sam tako spavao u stanu u kojem nije bilo nikog

i ništa u tom stanu nije upućivalo na odgovor zašto sam se upravo ondje probudio.

još sam neko vrijeme u toj situaciji čekao, zatim sam otišao.

iza mene ostala je noć bez sjećanja,

otvorena vrata i ništa više.

ja sam spavao svugdje

i nisam imao gdje spavati.

spavao sam u parku,

spavao sam na plaži,

na putovanju,

spavao sam na brodu,

u kupeu i na zelježničkoj stanici.

u avionu.

u provi i krmi jedrilice,

i tamo sam spavao.

na palubi, naravno.

ako se to može nazvati spavanjem,

ja spavao sam u zatvoru.

ponekad, ja uopće ne bi spavao.

kad sam najviše tulumario spavao sam poput delfina. Znanstveno je dokazano

da oni nikad ne spavaju. Odmaraju polovicu mozga.

spavanje je gubljenje vremena.

kad spavam, spavam gol.

ja sam spavao gol, kajševima vezan za krevet.

imao sam puno kreveta koji su bili moji.

spavao sam u puno kreveta koji nisu bili moji.

ja sam spavao u vojničkim čizmama.

ja sam spavao u šumi.

jednom sam legao u snijeg i zaspao.

čudo je da sam se uopće probudio.

spavao sam zagrljen

i na svojoj polovici kreveta.

u kuhinji, na kauču,

ispred vrata kad sam izgubio ključ.

spavao sam u krevetu svog sina. (to je najbolje od svih spavanja)

iako ne volim spavati,

ja o spavanju znam sve.

reci mi gdje si sve spavao

i reći ću ti kako si živio.

CIPELE

Molim te, skini cipele prije nego skočiš.

Zajebi ih. Ostavi ih tu uz rub.

Bit će svjedok da si živio… i te kako živio.

Ljudi će prolaziti i gledati ih.

Netko će možda reći

– Ove su cipele bile svugdje.

Skini cipele prije nego skočiš.

Doći će po njih netko potrebitiji.

Vodit će ga svugdje

kao i tebe.

U njima će hodati,

hodati, hodati … do nekog svojeg ruba.

Skini cipele, molim te,

odveži brod i skoči.

O tome si sanjao dok si hodao, zar ne?

LJUDI SU PONEKAD DOISTA ČUDNI

Trudim se biti površan

zaboraviti datum vlastitog rođenja

činjenicu

da je od tad prošlo

šesnaest tisuća

dvjestošezdeset

i tri dana

on se s tim slaže

njegova dva prezimena

nepoznatog porijekla

detaljnom pretragom u navodnicima

daju prilično relevantne rezultate

njih stodvadesettri tisuće

i četiri

treba umanjiti

za sedam rezultata

o gospodinu iz Varaždina

automehaničar

otac dvoje muške djece

pored krasne supruge

zaljubljen u svog psa

sorte dalmatinac

starog tri godine

s mojim doktorom

on nema ništa zajedničkog

osim potpisa na sedmoj strani peticije

o humanijem prijevozu pasa

u javnom prijevozu

kućni ljubimci

pa tako i psi

prevoze se u košari

s otvorom za zrak

smještaju se na sjedalo do putnika

i plaćaju punu cijenu karte

za odraslu osobu

s velikim pasminama

transport je moguć

ali ipak malo kompliciraniji

često ovisite o

dobroj volji vozača

i ostalih putnika

a oni ponekad

znaju biti

doista čudni

ZA SUSJEDNIM STOLIM (1)

Od kada je kurva otišla

nisam pojeo na žlicu,

kaže „gospodin“ za susjednim stolom.

Odaje ga

žizgužvana košulja

ispod sivog odijela.

Propali brak zamjenio je politikom,

poštovanje zaslužuje funkcijom.

Da podcrta tezu

rečenicu završava psovkom

jebeš mi sve ako nije tako.

Prijatelja nema osim onih koje je zaposlio

u komunalnom poduzeću

na rođendane njihove djece ide bez poklona uvjeren

dovoljno je da se pojavi

u pratnji šofera

koji ga hejta na mrežama

dok sjedi u autu

pod nadimkom Ivan Grozni

piše objave.

Ona prijezir skriva

u ogledalu

dok šminka usne

promatra odraz mladog para

u kutu restorana.

Mladić ustaje da bi kleknuo

ona zaplače

i ona zaplače

zaprosit će je

jebeš mi sve ako nije tako.

ZA SUSJEDNIM STOLIM (2)

Lista jučerašnji dan

zaustavlja se na stranici – umrli.

Osmjehne se.

Ironija.

Stranica o smrti daje život

nekome koga je već odavno sahranio.

Ona ulazi

sjeda za njegov stol.

Mlada je i lijepa.

Miriše na Pariz,

na vožnju Seinom

i jazz na broju 60

Rue des Lombards.

I on je mlad

svakim pokretom ruke

sve mlađi.

Sjećanja

prekriva pelinom,

a njen pogled

čašom

u trenu kad je vraća na stol.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net