ZaviČAjna sr(ij)eda posvećena Dragi Gervaisu @ Rijeka

drago_gervais

O autorovu pjesništvu govorit će dr.sc Vjekoslava Jurdana, a svoja će sjećanja na pjesnika iznijeti Marija Trinajstić i Slavko Šestak. Kao što to jest navada ZaviČAjnih sr(ij)eda, ni publika neće samo slušati i gledati – dobrodošli su svi koji se svojim impresijama i naklonošću temi, poeziji ili osobi Drage Gervaisa žele pridružiti sjećanjima.

Rijeka – U srijedu 16. travnja u 18 u Narodnoj čitaonici, Korzo 24 održat će se nova ZaviČAjna sr(ij)eda, ovaj put posvećena velikom čakavskom pjesniku Dragi Gervaisu povodom 110. godišnjice rođenja.

Travanj je Gervaisov mjesec. Bit će to prigoda da se sjećanjima i stihovima obilježi 110. godišnjica rođenja pjesnika koji je na mnoge načine upleten u naše svakodnevice i življenje. O autorovu pjesništvu govorit će dr.sc Vjekoslava Jurdana, a svoja će sjećanja na pjesnika iznijeti Marija Trinajstić i Slavko Šestak. Kao što to jest navada ZaviČAjnih sr(ij)eda, ni publika neće samo slušati i gledati – dobrodošli su svi koji se svojim impresijama i naklonošću temi, poeziji ili osobi Drage Gervaisa žele pridružiti sjećanjima. Stihova će biti i uživo, a pripomoći će i CD Čakavski bardi – glasovi Vlaste Sušanj i Rajke Jurdana uz glazbenu podlogu Roberta Funčića (gitara), dr. art. Mihalja Ivkovića (harmonika) i Smiljana Kirinčića (klavir). Kroz razgovor ugodni vodit će nas i ove srijede Vlasta Sušanj Kapićeva.

Drago Gervais rodio se 18. travnja 1904. u Opatiji. Iako će ga povijesne i životne okolnosti primoravati da često mijenja mjesto boravka, cijeli će život ostati privržen rodnom kraju uz koji ga vežu djetinjstvo, majčina obitelj Tomašić, koju često posjećuje za studentskih dana, i u najranije školovanje.

Kada 1918. Rapalskim ugovorom Opatija pripadne Italiji, dotad čvrsto povezana obitelj Gervais počinje se raspadati. Otac i petnaestogodišnji Drago odlaze u izbjeglištvo u Kraljevicu, a majka i sestra ostaju u Opatiji. Gimnaziju pohađa u Sušaku, gdje maturira 1922. Još u Opatiji Gervais sudjeluje u amaterskim kazališnim predstavama i stječe prva dramska iskustva.

Studira pravo u Zagrebu i Ljubljani. Za vrijeme studija objavit će prve pjesme u Našem glasu, glasilu hrvatske i slovenske mladeži, koje izlazi u Trstu, u tršćanskoj Istarskoj reviji i ljubljanskom Vezu. Nakon diplome 1928. zapošljava se kao odvjetnički pripravnik u Crikvenici, gdje sreće Vladimira Nazora, uz čije se ime najčešće veže obnova čakavske lirike u dvadesetom stoljeću. Na njegov nagovor u Crikvenici će 1929. dati tiskati svoju prvu zbirku Čakavski stihovi koja će postati osnovom za mnoga kasnija izdanja Gervaisove poezije.

Njegove pjesme pisane liburnijskom čakavštinom, skladnog i melodioznog zvuka, sličice su iz svakodnevnog života malih ljudi gradića smještenih unutar Riječkog zaljeva – ribara, fakina iz porta, barkarijola, nonica i smiješnih starih mladića. Sličice živahne i sjetne, pomalo groteskne, začinjene gorkim humorom. Ljude uhvaćene u trenucima slabosti, s njihovim manama, pjesnik donosi s puno razumijevanja i simpatije.

Nakon kraćeg službovanja na sudu u Bakru, 1931. Gervais odlazi u Bjelovar i počinje se baviti odvjetništvom, U to vrijeme objavljuje u brojnim glasilima, a želi se posvetiti novelistici. Nastoji izdati svoj roman Mladić, alimu uspijeva objaviti samo jedan ulomak uKnjiževnoj reviji1936. U Bjelovaru se ponovo počinje približavati amaterskom kazalištu, a zbog svoga ljevičarskog opredjeljenja završava i u zatvoru.

Početkom 1941. Gervais će preseliti u Beograd. Nastavlja surađivati s glasilima, a neposredno poslije rata osobito je angažiran oko situacije u Istri. U Beogradu će ostati do 1947. kada se definitivno vraća u Opatiju. Godine 1949. postaje direktorom drame Narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci, a započinje i njegova intenzivna dramatičarska djelatnost. Napisao je devet kazališnih komada. Najpoznatija je njegova komedija Duhi, smještena u dobro mu znani ambijent primorskoga gradića, a osobito Karolina Riječka, u kojoj opisuje događaje iz riječke povijesti.

U naponu snage njegov život tragično je prekinut početkom srpnja 1957. Pokopan je sa svim počastima na groblju u rodnoj Opatiji.

Nikola Cvjetović / PodUčkun.net

error: Content is protected !!