Dobar glas daleko se čuo – Čakavska večer ispunila Udrugu umirovljenika @ Matulji

Okupilo se čak šezdeset ljubitelja domaće besede i svirke…

Matulji – Drugu godinu za redom, u organizaciji Udruge umirovljenika Matulji prošlog tjedna održana je Čakavska večer.

— Prostorija Udruge bila je puna, a okupilo se čak šezdeset ljubitelja domaće besede i svirke. Ovaj put njihovu pažnju privukle su recitacije Klare Lazar iz Brešca i Bojane Kancijanić iz Zvoneće, koje su i autorice. Između recitacija svirali su Željko Valenčić i Velimir Baćić. Svi koji su zabavljali publiku i samu publiku činili su članovi Udruge. Da ne ostane samo na damama Velimir Baćić je recitirao stihove obožavanog mu Zorana Kompanjeta. Četiri sata privući publiku koja je pažljivo slušala i pjevala, je bio uistinu uspjeh svih, organizatora i zabavljača. I za kraj-ovo je bila sedma Čakavska večer, a nova nam slijedi u lipnju, kazala je Sonja Vlah, predsjednica Udruge umirovljenika Matulji.

Bojana Kancijanić: BUKALETA
Složila sej jena kumpanija starejeh ljudi ki su šli zadnji put dat krv. Mej njimij bil i jedan Zvonećan. Odsudili su da bi njin najbolje poć malo do Julice k Jušićen nadomestit ono ča su njin zneli.
Naručili su saki dva deca črnega i počele su ćakuli. Zvonećan je smiron brundal na vino. Ja, je ma ni. Ni ga do jarboli pak bog. Naručili su još jenu turu i opet je Zvonećan počel brundat. Jedan drugi sej razjadil i govori: Ma čuj no, ča ne bimo mi šli pokusit to čudo od tvoje jarboli da ne moraš ti pit ovu nesnagu od vina. I šli su već onako jušto dosta veseli va konobu na Zvoneću.
Na Zvonećoj je užanca da se pije z bukaleti i to gospodar natoči i bukaleta re okole, saki malo otpije i tako dokle se ne sprazni i ondat nanovo. Jedan od njih ni znal za tu užancu i ni nikada pil z bukaleti pak je mislel da kada ti ju daju moraš se popit čaj va njoj. Takoj i storil i kadaj treći put bukaleta do njega prišla je obledel i pal, komać su mu ju zmaknuli z ruk da se ne razbije.
Nisu se jako mutili nego su ga poseli i nagnuli na bačvu i dalje nastavili pit. Neku dobu da Zvonećan pita: No, ča van se vidi, je van boljo mojo belo al ono črno od Julice? Malo su mučali aš već nisu ni znali ča piju pak da govori jedan: Znaš ča ću ti reć, črno i belo daj najboljo. Počel je i kanat, ma bukaletaj smiron bila v rukah.
Zvonećan daj pogljedal va jenega i da misli, san se ja zmutil al mi se pričinja, on kanta a zubi mu se skupa drže, bog se smiluj. Ondat su još malo pili i opet gaj pogljedal i opet kanta ma sada pak nima opće zubi, nego lih jenu veliku škuju kod jeno duplje. Toj nekakova štrigarija. Kada sej bukaleta spraznila je imel ča videt, nutre kup zubi. Ovi, čigovi su bili zubi, kadaj prestal kantat da sej počel šlatat i jako vapit. Avamane, ja niman zubi, ča san to storil, ča ću sada? Komać su ga razumeli i umirili ga kada su mu pokazali zubi. Mej ten sej zbudil oni na tloh i niš ni znal kade je ni ča sej dogodilo.
Zvonećan muj povedel daj pal, ma da sreća jarbola vuče na rit pak mu ni niš, aš daj na glavu pal ne bi bila čitovata. Nato sej otprla kotorata i zašal je šaraj. Žena od Zvonećana ni već mogla trpet to kračene va konobe i zignalaj ti muži ća, ma je ni pustila poć z veturun nego njin je zvala taxi da jih nima na duše ako se ča dogodi, aš su bili si kod rit pijani. Drugi dan je jedan od njih prišal pitat ako ki zna kadej teginjal aš je i on prez zubi doma prišal. Sreća, našli su se i tisti zubi nejde pred konobun, magari ne baš va lepen ni dobren stanjen.
Zvonećan je na kraje zaključil da ti dolenjšćaki nimaju meri va pijače, nego piju dokle god se ne zmute i kapac da ni ni jarbola zanje.

Klara Lazar: BRIŽNO BLAGO PUL NAS JUDI
ČUDA LET NASLIŠAN BESEDI
KE MI JUDI ZREČEMO
MA BI BOJE DA MUČIMO
MI JUDI JAKO DA SMO ŠEGAVI I LEPI
MA MI SE PARA DA SMO I NEMI I SLEPI
DA SMO ZLOČESTI I PREZ KRIJANCI
AŠ SE RADI POSMEHUJEMO KAD KEMU
KREPA KRAVA AL JANCI
A ŠTORIJA GRE OVAKO:
DA SI GA VIDEL KAKOVO TRUBILO NEM DAJ KOD TELAC
AŠ DAJ ŠAL VAJE VA BREŠKI DOL PO BREME KOLAC
A ONA DAJ KOD OSKUBENA KOKOŠA
MA DA NAN SE VIDI DAJ ZGLAVUN MALO ŠLA
A ONI DAJ KOD PRASAC DEBEL
I Z PIJATA DA BI TI JED ZEL
ONISTI DVA DA KOT TIČARI OKOLE KREJUTAJU
I SE OŠTARIJE I KONOBI OBAJDU I VIŽITAJU
MA JUDI PUSTIMO BRIŽNO BLAGO NA MIRE
AŠ TOJ SAMO BLAGO KAKOVO NAN JE BOG DAL
I SAKO ZA NEKU KORIST NAN POSLAL
ČUDA BI LEPČE KU LEPU BESEDU JEDAN DRUGEMU REĆ
A NE GLAVU KAD SE TREFIMO VA STRAN VREĆ
AL PAK OVI NAŠI ZAJIKI OPRAT
MAGAR I MALO VALDIVINI VA VODU DODAT
AŠ BLAGO GOVORIT NE UME
MA SE SEJENO MEJ SOBUN SPORAZUME
A MI JUDI ČUDA SVECKEH ZAJIKI MOREMO GOVORIT
MA NA NIJENEN SE NE MOREMO NIŠ DOGOVORIT
NEGO REMO RADI TUJI PRAGI MEST
I INTRIGI OKO DRUGEGA PLEST
MA TO DELAJU NEKI DRUGI NE MI
AŠ MI SMO SAKI ZASE JAKO ŠESNI I PRZ GREHI
MA NE VERUJTE VATO AŠ ĆEMO PUKNUT OD SMEHA

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net