FOTO Održana akcija uređenja Edukacijske staze Veprine @ Veprinac

Duž staze ima i puno zidova od kojih su neki visoki i preko 5 metara, a koje je potrebno urediti tehnikom suhozida s kojom su volontere upoznali članovi udruge Dragodid. 

Veprinac – Proteklog je vikenda održana zajednička akcija građana i ljubitelja prirode i povijesti Veprinca na uređenju Edukacijske staze ljekovitog bilja – Staze Veprine u okviru projekta Stari Puti, suhozidna arhitektura Starog grada Veprinca, u kojoj su uz četrdesetak građana sudjelovali i članovi Udruge Dragodid, Mjesnog odbora Veprinac, Kulturnog društva Leprinac i Udruge Stari puti Leprinac.

Volonteri su čistili korov, rezali granje i grmlje, popravljali urušene stare zidove te čistili zarasle stepenice staze Veprine, a uređenje šetnice dio je projekta Stari puti Leprinca. Osnovni je cilj uređenje pješačkih staza u Veprincu i okolici kako bi se privuklo što više turista, šetača i planinara te im se omogućilo da dožive ljepote i čari kraja, upoznaju se s povijesti Veprinca, nauče koje sve biljke tu rastu te koja je njihova primjena.

– Danas čistimo i uređujemo Edukacijsku stazu ljekovitog bilja – stazu Veprine, koja vodi od crkvice svete Jelene do crkve svete Marije u Starom gradu Veprincu. To je tek jedna od pet staza koje nam je cilj urediti. Riječ je o starim, nekadašnjim putevima koji su vodili do svetišta Veprinac. To su nekada, kada još nije bilo ceste, bili glavni putevi za hodočašća i ljudi su ih svakodnevno koristili. Danas su nažalost zapušeni i zarasli u korov, a zidovi su na mnogim mjestima urušeni. Ti putevi povezuju tri gornje crkve – sv. Marko, sv. Ana i sv. Marija te donju crkvu sv. Jelene, kao i još četiri porušena objekta stare baštine. Cilj nam je sve te objekte povezati uređenim stazama – prema Opatiji, prema Vedežu, prema Tumpićima i prema Učki. Ovog vikenda uređujemo stazu Veprine te ćemo, osim što ćemo ju očistiti i urediti škaline, obnoviti suhozide te postaviti rukohvate i ograde, objasnio je Rajko Ukić iz KD Leprinac i Udruge Stari puti, koja je u osnivanju. Istaknuo je kako je jedan od ciljeva i sačuvati biljku veprinu koja je jedan od simbola Veprinca te ju dodatno oplemeniti.

Rajko Ukić

– Veprina je poznata i pod imenom Radix Ruscus, a u narodu se koriste još nazivi oštrolisna kostrika, oštrolisna veprina, ježevina, metlika, koštriš, kostrika, veprinac, šimširka, divlji šimšir, trnobor, lepren, kataroška… Po izgledu je trajnica tj. višegodišnja zimzelena biljka koja naraste i do metar visine, a neke vrste su i znatno više, zavisno od vrste tla i položaja. Biljke tipa Ruscus su veoma lijepe tamnozelene boje s crvenim bobicama i širim ili izduženim listovima. Najrasprostranjenija je oštrolisna veprina, koja se prethodnih godina koristila za izradu vijenaca i uređenje okućnica. Veprina je 2002. godine bila proglašena biljkom godine u Europi. Ljekovita je, dobra za cirkulaciju, a ima i primjenu u gastronomiji, istaknuo je Ukić koji sa suprugom već više od deset godina širi priču o veprini te su postavili i web stranicu veprina.info na kojoj su dostupne sve informacije o ovoj biljci i njezinoj primjeni. Rade i više od trideset raznih proizvoda od veprine, poput rakije, slastica, sireva i drugog.

Duž staze ima i puno zidova od kojih su neki visoki i preko 5 metara, a koje je potrebno urediti tehnikom suhozida s kojom su volontere upoznali članovi udruge Dragodid.

– Pedeset posto Hrvatske nalazi se na kamenu vapnencu te sve što je služilo od prapovijesti do danas za određivanje zemlje je od suhozida. Riječ je o prapovijesnoj tehnici koja je krenula s brončanodobnim gradinama na ovim područjima. Naselja su bila omeđena suhozidnim bedemima raznih oblika na vrhu brda, a i nastambe su bile u suhozidu. U poljoprivredi i stočarstvu suhozidi su korišteni kao međe. Udruga Dragodid se bavi prijenosom znanja. Zainteresirane upućujemo na našu burzu suhozidara, koje imamo na web stranici Dragodid.org. U suradnji s Ministarstvom kulture pružamo otvoreni javni popis hrvatske suhozidne baštine. Popis je otvoren za svaki prinos koji proširuje ili produbljava sliku suhozidnih fenomena i njihovog rasprostiranja duž istočne obale Jadrana i njena zaleđa. Zanima nas svaki zid, svaka građevina, svako naselje koje je u svom ambijentu zadržalo elemente gradnje usuho, svaki krajolik sa svojom kamenom čipkom i točkama-vidikovcima s kojih ga možemo doživjeti. Zanimaju nas i ostali tragovi čovjekovog korištenja prostora, kao što su kapelice, mirila, stećci i drugi kameni biljezi, bunari, lokve, ostaci vapnenica i drevni putevi.

Sudjelovati se može slanjem fotografije s točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima, kazao je Mario Zaccaria, arheolog i član Udruge Dragodid.

U radu i prirodi uživali su i građani koji su se volonterski pridružili akciji. Mlada arheologinja Martina Korić iz Veprinca istaknula je kako će pomoći da se istraži ovo područje jer se jako malo zna o starim zidinama.

Suhozidna Arhitektura Grada Veprinca – Vrijedni Volonteri Uređivali Stazu Veprina

Flickr Album Gallery Powered By: WP Frank

 

 

 

 

 

error: Content is protected !!