Foto & osvrt: “Slike plutajućeg svijeta” @ Juraj Šporer

foto_il2Opatija – Plutajući sjaj carskog Japana i raskoš osjetila u jednostavnosti eksplozija boja oduševili su posjetitelje Umjetničkog paviljona Juraja Šporera u Opatiji, gdje je postavljena izložba drvoreza iz razdoblja ukiyo-e slikarstva te proslavljen drugi rođendan Hrvatskog muzeja turizma.

Ljepota otmjenih kurtizana i zanosnih gejši zaogrnuta raskošom skupocjenih kimona te prikazi krajolika koji promatrača ostavljaju bez daha česti su motivi ove serije drvoreza koje je sakupio poznati ukrajinski kolekcionar i povjesničar umjetnosti Konstantin Akinsha. Ovi radovi slavnih japanskih umjetnika tek su po drugi put izloženi u Hrvatskoj, a nakon Starog grada na Hvaru koji je izložbu ugostio prije nekoliko mjeseci, u Opatiji će posjetitelji Šporera moći uživati u njoj do 8. prosinca ove godine.

okvir2

Kao specifičan oblik umjetničkog izričaja koji se razvio prije otprilike pola tisućljeća, ukiyo-e slikarstvo svoj je vrhunac doživjelo sredinom 19. stoljeća kada je Japanom vladala dinastija Tokugawa. Sam budistički termin “ukiyo” u početku je značio zanemarivanje materijalnog svijeta, da bi se u feudalnim danima Edo perioda (1600.-1868.) počeo koristiti za označavanje skupog svijeta užitaka ili “svijeta izvan svakodnevnih briga običnih ljudi”. Zamijenivši dotad burnu japansku povijest krvavih sukoba raznih šogunata, Edo era s pravom se može smatrati zlatnim razdobljem Japana kada je došlo do procvata brojnih umjetničkih formi inspiriranih filozofijom zen-budizma. Samurajski mač, kao najprepoznatljiviji statusni simbol ove dotad najmoćnije “kaste” u Japanu, polako je počeo skupljati hrđu u koricama, a moć su preuzeli trgovci koji su posjedovali sredstva kapitala kojima su mogli financirati raznorazne umjetničke projekte.

Legende o ratnicima, te smisao kodeksa bushida o prepuštanju samurajevog života gospodaru pretočeni su tako u brojne priče, uglavnom kroz kabuki predstave, a likovi glumaca koji su utjelovili neke od slavnih samuraja našli su svoje mjesto na slikama poznatih umjetnika koji su se bavili izradom drvoreza. Poput mnogih japanskih umjetnosti, kao što je haiku pjesništvo ili ikebana (umjetnost aranžiranja cvijeća), majstori ukiyo-e slikarstva nastoje teme svojih djela prikazati na što dojmljivi način, pritom koristeći što jednostavniju tehniku. Precizni zahvati izrade slika na pločama trešnjinog drva (cvjetanje trešnje u japanskoj kulturi također ima posebnu simboličku vrijednost) milimetarski su točni, a jaki kontrasti između pojedinih dijelova drvoreza postižu se sa svega pet do sedam boja.

okvir11

Važno je napomenuti kako u cijelom procesu izrade drvoreza sudjeluju tri osobe. Prva i najvažnija je umjetnik, odnosno autor djela, koji osmišljava cijelu koncepciju i tušem crta početnu skicu na običnom papiru. Drvorezac potom obrađuje trešnjinu ploču i na nju urezuje autorov crtež, sve dok umjetnik ne bude zadovoljan postignutim, nakon čega je drvo spremno za tiskanje. Kako život na visokoj nozi umjetnika ukiyo-e slikarstva nije uvijek bio posut zvjezdanom prašinom svjedoči i sudbina Hishikawe Moronobua koji je završio u zatvoru jer je na jednom drvorezu prikazao pripadnika aristokracije u razuzdanoj zabavi s gejšama, a zadnju riječ prilikom tiskanja radova često su zapravo imali vlasnici tiskare koji su po svom nahođenju mogli mijenjati sadržaj pojedinih slika. Suptilni prikazi ljepotica prilikom pranja ili češljanja, koji su često i snažno erotski obojani ipak su pretvorili umjetnike poput Hiroshigea ili Utamara u prave zvijezde japanskog visokog društva, koji su zauzimali status sličan onome kojeg u modernom svijetu posjeduju modni dizajneri. Poput današnjih fotomodela koji se pojavljuju na naslovnicama raznih časopisa, prikazi tadašnjih kurtizana iz visokog društva carskog Japana poslužili su u ono vrijeme kao estetska mjerila u zajednici prihvatljive ljepote.

Ova zanimljiva djela japanskih majstora ostavila su i velik pečat u modernom europskom slikarstvu, te su postala pravi hit posebice među francuskim impresionistima, poput Moneta ili Toulouse-Lautreca, u čijim se kompozicijama uočava velik utjecaj ukiyo-e slikarstva. Vincent Van Gogh također je bio strastveni kolekcionar japanskih drvoreza, a pretpostavlja se i da je obrijao glavu upravo kako bi izgledao poput japanskog redovnika.

O utjecaju ukiyo-e slikarstva na svoje staralaštvo Van Gogh je zapisao sljedeće: “Zavidim japanskim umjetnicima na nevjerojatno pedantnoj čistoći koju njihova djela posjeduju. Ona nikad nisu dosadna za gledanje i nikad ne ostavljaju dojam da su napravljena u brzini. Princip po kome su nastala jednostavan je poput disanja; konture su nacrtane u samo nekoliko poteza i sa takvom nepogrešivom lakoćom kao da se radi o zakopčavanju najobičnijeg prsluka.” (Ingo F. Walther, “Vincent Van Gogh: Vision and Reality”)

Marin O’Maljavac, predsjednik kluba “Pijanci i muka pisanja” (PIMP)

foto21

foto31

foto41

Izložba traje do 8. prosinca ove godine.

error: Content is protected !!