FOTO: Putopis PD Lisina – Rafting po Neretvi

planinarsko_drustvo_lisina_rafting_neretva_1

Suradnja Planinarskog društva Lisina iz Matulja i bloga Liburnija.net nastavlja kroz jednu zanimljivu formu, koju po prvi put predstavljamo na našim stranicama. Zahvaljujući angažmanu Miloša Vrenca iz PD Lisina kroz narednih nekoliko dana objavljivati ćemo svojevrsni putopis, koji je nastao u susjednoj Bosni i Hercegovini. Osim zanimljivog ‘inside’ pogleda, tračeva, ispričanih anegdota, donosimo i prekrasne fotografije koje su snimili na svojoj putešestviji. Uživajte!

Matulji – Jedan dio ekipe imao je već iskustva sa raftinga Tarom i sa nekih naših i slovenskih rijeka. I lijepa i ružna iskustva. Adrenalin je zajednički nazivnik raftinga. I ova naša Neretvanska priča imala je pomalo svega od toga. Rafting je bil na programu između dva planinarenja, točnije treći dan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U pripremi ovog šestodnevnog izleta prvi kontakt uspostavio sam sa Kenanom Džumhurom, vlasnikom i skiperom firme ”KenoRaft“. Planirali smo dvije noći spat u dva planinarska doma (Čvrsnica – dom ispod Velikog Vilinca i Prenj – dom na Bijelim vodama); te tri noći sa sjedištem u Konjicu, motel Relax. Doručke i večere imali smo u Kenanovoj bašti uz samu Neretvu. Opuštena obiteljska atmosfera, dobra hrana i jako ljubazni ljudi!

Ime Zuko Džumhur, pravim imenom Zulfikar, rođen je u Konjicu. Današnjoj generaciji to ime ne znači ništa. Mojoj je generaciji to bil sinonim za boema, putopisca. Bio je i slikar i karikaturist. Lijepe su to bile televizijske emisije s njegovih putešestvija, posebno po bliskome istoku. U to doba baš i nije bilo lako bit boem. Tatjana mi je pred neko vrijeme posudila Zukinu knjigu pod naslovom ”Pisma iz Azije“, koja me podsjetila na njega. Zašto sve to spominjem? Keno je rođak Zukin. Svijet je malen!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Crnogorska rijeka Tara je biser! Dva dana raftinga Tarom iz 2009. godine bila su fantastična. U ta dva dana prešli smo 86 kilometara rijekom. Prema raftingu Neretvom imao sam dozu skepticizma. Dužina raftinga je 18 kilometara, od Glavatičeva do ušće Rakitnice u Neretvu. Vrijeme potrebno za to je nešto više od 3 sata, uz kupanje i zabavu na samoj rijeci.

No Neretva, osim po dužini raftanja, po svemu je al pari sa Tarom. Ništa manje adrenalina, naprotiv, adrenalina sabijenog u puno kraće vrijeme, visoke litice kanjona, predivna priroda.

No, homo redom! Nakon obvezatne jutarnje kagfe u Kenonovoj ulici, odlazimo na doručak u baštu. Nakon doručka započinje odabir neoprenskih odjela, kaciga i sigurnosnih pojaseva, te gumene obuće za raft. I tu počinje prvi problem vođe puta ovog izleta. Sva obuća poredana je uza zid kuće u bašti. Odabir nije jednostavan, nema dovoljno velikih brojeva i vođa puta nalazi spas u lijepim i udobnim ”japankama“. Svi se smještamo u kombije i onda nastaje strka. Lorena prijavljuje krađu i nestanak svojih japanki prestižne marke Havainas. Ne krećemo dok se ne nađu Lorenine japanke. Netko joj je ukrao japanke. Nakon kraćeg komešanja vođa puta se prijavljuje i nesporazum je razriješen i ustupljeno mu je ekskluzivno pravo korištenja istih za cijelo vrijeme raftinga. Velika greška.

planinarsko_drustvo_lisina_rafting_neretva_4

Polazimo svi veseli, kratko se zaustavljamo ponad Boračkog jezera, slikanje za ”staklenik“! Dolazimo do Glavatičeva, skidamo raftove sa prikolice, mećemo ih na ramena i silazimo do rijeke. Posade po raftovima su iste kao posade u našim kombijima. Prvi zaveslaji, vrćenje na mjestu, međusobno polijevanje veslima hladnom vodom Neretve prvoga rafta do sebe. Cika i vriska odjekuje rijekom. Da se zna tko je gazda, Keno i vođa puta izdaju nalog da se vesla što snažnije i izbijaju na čelo konvoja od tri rafta. Do prvog odmorišta i kupanje na lijepoj šljunčanoj plaži, odbijeni su svi napadi i pokušaji preuzimanja vodstva. Ugodno kupanje u osvježavajućoj vodi. Tada Fedor odlazi po stijenama do malo udaljenog buka, baca se u maticu i pluta s nogama naprijed sve do plaže. Naravno, svi smo to htjeli probat. I vođa puta. I tu opet nastaje problem sa vođom. Matica ga je ponijela do sredine rijeke, pokušava skrenut na plažu, dolazi do grupe kamiki i grčevito se drži za njih, dok mu Robi ne dolazi u pomoć i odvuče ga u utihninu! Vođa puta objašnjava da se bojao za japanke Havainas da mu ih ne odnese rijeka nizvodno, pritom zaboravljajući na skretanje udesno. Naravno, opći smijeh i zezancija.

Ponovni ukrcaj, dolazak do malog izvora iz kamena gotovo u razini rijeke, čija voda ima učinak ”muške vode“. Vođa puta donosi odluku da njemu to ne treba i jedini iz rafta nije popio gutljaj ljekovite vodice. Opet velika greška. U jednom momentu, na djelu rijeke koji je miran bez valića, raftovi mirno klize, približava nam se susjedni raft i Nikola potegne Deana u vodu. Dean završava pod raftom, ali vještim manevrom ponovno sjeda na svoje čelno mjesto našega rafta.

planinarsko_drustvo_lisina_rafting_neretva_3

Nižu se brzak za brzakom, tok rijeka se sužuje i stvara kanjone sa jako visokim liticama. Slapova i pritoka je jako puno. Još jedno zaustavljanje i kupanje prije završnoga spusta. Razdragani smo svi, ljepo nam je, atmosfera je gotovo dječja. Svi se puštaju brzacima rijeke i plutaju u prslucima za spašavanje.

U našem raftu Keno upozorava da sada dolazi najopasniji brzak, buk. Da je potrebno veslati svom snagom da se preleti preko njega, da u trenutku prolaza dolazi do ”lomljenja“ rafta, ali da to traje djelić sekunde. Zucker kommt zu letzt! Zaveslali smo svom snagom, uletjeli smo u brzac i kod ”lomljenja“ rafta vođi puta dolazi ”krađa“ japanki prestižne marke Havainas i ne pijenje muške vode na naplatu. Desna noga sa japankom izvlači mu se iz sigurnosnih špagi na dnu rafta, biva katapultiran u zrak, tijelom udara u prednji dio čamca, silina udarca ga odbacuje ponovno u zrak, raft prolazi dalje, a vođa puta udara glavom u stijenu. Sreća da smo va Bosne. Glava je osnovno oruđe. Bez posljedica od udarca glavom va stenu, lijevom se rukom drži za mahovinom pokrivenu stijenu, u desnoj ruci drži veslo, noge mu drži i poteže struja brzaka i ne da mu da ih privuče k obali, a japanka s desne noge odlazi u nepovrat Neretvom. Šteta japanke ! Accident je srećom prošao bez posljedica, ne zna se što bi bilo da je bilo kojim drugim dijelom tijela udarena stijena, ali za japanku ni bilo spasa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nešto niže od tog brzaka ponovno počinje bacanje u rijeku, plutanje do mjesta gdje se svi nalazimo. Svi se zabavljamo, pa i vođa puta kome baš i ni do smeha!

Odplutali smo još desetak minuta nizvodno, izvlačimo raftove na obalu, odnosimo ih na prikolicu i odlazimo na ručak, naravno u Keninu baštu!

Po završetka ručka zaključujemo da imamo još cijelo popodne pred sobom, da je glavni grad Federacije BiH na samo 42 kilometra od Konjica. Srećom da imamo Deana i da bez problema prihvaća neplanirani izlet u Sarajevo. O tome i cijelom putu do i od Hercegovine u posljednjem nastavku putopisa.

Rafting na Neretvi
[nggallery id=952]

Prvi dio putopisa pročitajte na ovom linku.

Drugi dio putopisa pročitajte na ovom linku.

Foto i tekst: Miloš Vrenc / Liburnija.net

error: Content is protected !!